Nitima tuge vežem riječi
uzdama sjete krotim pjesme
stihovima stavljam ulare šutnje
da zaborave ljubavi stare.
Arijama tužnim najavljujem jutra
danu najavljujem dvoboj častan
što ljubav i nespokoj se zove.
Strunama sunca lovim novi pogled
kroz dugu šuljajući se vučem ga
da osmijeh na usne mi vrati
i zauvijek na njima ostane .
Željom kujem potkove strepnje
da duga još trenutak ne nestane
dok šarenilo jesenje ljubavi
prikrade se zrakom i ostane
znati ću tada da tvoj pogled sam ulovila.