Poigraš se ponekad sa osjećajima mojim kao dijete nezadovoljno novom igračkom. Kažeš da zločesta sam često, i tako mi vraćaš „dug“. Zanimljivo. Zar moramo evidentirati svaki promašaj ili slučajni grijeh kako bi iza slijedila neka kazna? Uostalom čemu služe kazne? Možda ti najbolje znaš jer za svaki tvoj izlet u nedopušteno prijetnja izgona iz toplog, sigurnog gnijezda slijedi nemilosrdno pa pokušavaš nešto slično i na naš odnos prenijeti. Ja ne prihvaćam nikakve kazne, više ni od koga, a ponajmanje od tebe jer sigurna sam da znaš što mi značiš, koliko te volim i da ničim ne ugrožavam tvoj status. Zapisati nemoj, govoriš, ali želim tako duže ostaje prisutna stvarnost ona jučerašnja i od dana ranijih, ne zbog toga; da bi se znalo, već da se ne ponavlja svakog dana. Zapisano ostaje nekako i skriveno, i vidljivo, i donosi smiraj bar na neko vrijeme u dane koji su ispred nas.
16.01.2013.
16/01/2013 at 4:48 pm Permalink
Maktub..ili vaš privatni katekizam
16/01/2013 at 6:06 pm Permalink
i donosi smiraj bar na neko vrijeme u dane koji su ispred nas.
i jedno i drugo moraju se miriti zajedno a ne protiv ljubavi, puno pozdrava, sfd
16/01/2013 at 6:56 pm Permalink
Zapisano ostaje nekako i skriveno, i vidljivo,
Lijepe misli si nam podastrla.
16/01/2013 at 8:19 pm Permalink
Crno na bijelo je crno na bijelo 🙂 Papir dugo pamti.
Lijep pozdrav!
17/01/2013 at 12:14 pm Permalink
rječito i jasno, pozdrav Tonka !
17/01/2013 at 5:34 pm Permalink
Lijepa pripovijetka u poeziji, poseban naglasak na kraju 🙂