Milan Drašković “Zvonimir Golob”

akrostih

Zamišljam te nagu u tom ljetu koje pamtim.

Veče koje silazi spava u mojoj duši.

Odbacujem sve ono što ti prihvaćaš, smrti.

Na ulicama grada hladna koža guštera.

Između prolaznika nepomična praznina.

Mirna i šutljiva usta. Reci nešto, reci.

Ima li veće nježnosti nego što je moja?

Riječi osam izgubljenih stihova tražim.

                             .

Gubitak ili časna trgovina za mene?

Obične stvari što se ne mogu ponoviti.

Lovora gorkog vijenac ispod slavoluka.

Ova nevidljiva pjesma me preobražava.

Brod sam koji tone između tvojih obala.

Nema komentara za "Milan Drašković “Zvonimir Golob”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.