Milan M. Janković ” Iz dvostrukog ludila”

Dodirom umjetnika osobnost

se širi platnom,

pretjerujući i ističući

percipiranu stvarnost. –

Da li je to dobro iz lošeg,

ili je loše iz dobrog?

 

Visoka kula stoji, uzvišena i sama

Njena površina od opsidijana

mutna je i neplodna…

Unutar svega je prazno,

čak i njegovo prijestolje,

praznim razinama ispunjeno.

Nema ni male strvine.

Samo mali,

jadan jauk slabi…

On, „Kralj“ je u tamnicama,

okovan u svojim tugama.

I ne čeka ništa osim smrti.

Njegovo srce i um su šuplji.

To je pokora i mučenje,

drugima upozorenje,

da njegov život ne slijede.

Život je za njega samo bol.

Nitko uz njega nema prijatelja,

kojima dijeli se zajednička veza.

On pada,

dok se njihovi životi uzdižu.

Zatvorenik je u svom svijetu.

Bez hvale, tuge ili ispravke,

u visokoj kuli, sakuplja očaje.

.

 

Još jedan toranj visoki,

prema gore se strmi…

Okružen je bujnim

zelenim poljima,

Povezanih s velikim

kompleksom hramova.

Gdje se održavaju zabave,

rođenja i svadbe…

Sa svim subjektima

svijetlih i sretnih lica.

Transparenti, vijenci, zastave,

visoko se vijore…

U tom tornju, gore,

uvijek za slavlje

razlozi postoje.

Svaki dan je vedar

i puno ljubavi ima.

Svaki trenutak je jedar

i preplavljen ushićenjima.

 

Jedna kula puna tame,

slabosti, tuge.

Druga bistra,

u njoj su sreća i veselje.

Ipak, jedna i druga kula,

rođene su iz dvostrukog ludila.

 

 

Nema komentara za "Milan M. Janković ” Iz dvostrukog ludila”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.