Polete mi misli hitro kao lake ptice
put visina i oblaka runastih plavih.
Nižu se oku ugodne nebeske skice
grudi mi nadimlje niz uzdaha malih.

Zapisati ih treba prije nego li se skriju,
ispod pera jure riječi pjesmu slažu,
kao da grgolje, žubore, kao da se smiju
kao da su galebi polegli na plažu.

To more što u meni sada vrije tako
uskipjelo od miline, od ushita sile,
zašto baš meni dogodi se i kako
taj vrutak riječi, i gdje su do sada bile?

Polete mi misli kao ptice lake
visinama hvatajuć’, jastuke neba.
Puštam ih na put među oblake
jer kao i meni sloboda im treba.

12.01.2013.