Još uvijek čuvam tvoj dio dana
u kojem je trajala igra razotkrivanja
iz tko zna kojeg razloga
razlog si zbijao ispod šarma
ostajao ti
želja je od želje postala tvarna
otkinula se
bivajući van mene
dopušta mi biti van tebe
promatram trećim okom
riječi nabrekloj od osjećaja
usko je tvoje grlo
12/01/2013 at 5:00 pm Permalink
Oho… Boba nam postala rječita 🙂 Dobro je ono sa “trećim” okom.
Lijep pozdrav!
12/01/2013 at 5:03 pm Permalink
Milsim da naslov govori sve. Pozdrav prijateljice 🙂
12/01/2013 at 6:04 pm Permalink
Trece oko motri na siroko
Jos jedna tvoja zivotna mudrost. Lep pozdrav 🙂
12/01/2013 at 6:04 pm Permalink
uhhh…dobra!!
pozdrav bobo!
12/01/2013 at 6:18 pm Permalink
Još uvijek čuvam tvoj dio dana
To se nikad ne čuva iz navike. Značajna riječ bremenuta osjećajem zna zastati u grlu. Pozdrav Boba 🙂
12/01/2013 at 6:19 pm Permalink
Želja je od želje postala tvarna…divno!
Pozdrav iz Velenja!
12/01/2013 at 6:27 pm Permalink
hm, ja se malo zamislio, puno pozdrava, sfd
12/01/2013 at 6:45 pm Permalink
Hvalllla ,hvala svima Vama ,,
12/01/2013 at 6:59 pm Permalink
puno sam se naslušao o trečem oku i o mogučnosti da postoje ljudi koji su u tolikoj mjeri vidoviti da imaju razvijeno takozvano treče oko 🙂 ja nisam opredjeljen u vezi toga a moguče je da sam totalno mašio i smisao stiha koji se odnosi na treče oko (ne bi bilo prvi put )
jako lijepo napisano, pozdrav Boba !
12/01/2013 at 7:07 pm Permalink
Još uvijek čuvam tvoj dio dana
u kojem je trajala igra razotkrivanja
dobra pjesma, nekako zrela, ne otkriva sve, uvijek ostane pokoja tajna, pomalo opsjenarski varljiva, da se cita i razmislja, kao fina zagonetka, a opet stvara osjećaje želje, punoće, gubitka, nedostajanja.
lijepo 🙂
12/01/2013 at 7:27 pm Permalink
bivajući van mene
dopušta mi biti van tebe
promatram trećim okom
Kada čovjek izađe iz okvira bolje vidi.Lijepo Boba.
13/01/2013 at 8:18 am Permalink
Jako lijepo draga Boba, pozdrav topli 🙂
14/01/2013 at 12:55 pm Permalink
…kad šiknu takvi vodoskoci, kad se vrate… nikada zaboravljeni, a nemaju kuda teći, šumoriti, osim u srcu, ostane nam istodobno i BIJEG od njih i ŽELJA za susretom!!! Budući da ni jedno ni drugo više nikada ne možemo ostvariti (niti možemo pobjeći, niti se možemo sresti), ostaje nam olovka. Ukoliko smo za takav (kao što je tvoj) pjesnički domet sposobni, onda se ostvarimo jedino u pjesmi.
Istinski sam fasciniran. Pa opet čitam:
želja je od želje postala tvarna
otkinula se
bivajući van mene
dopušta mi biti van tebe
Pozdrav! I divljenje!