Mjehur

Kolijevka Nove Adrije

11.

“Živ je!” vrisnula je Koviljka kad je zaslon, na Damirovo pitanje: “Kako ide, šefe?” ispisao odgovor: “Kilavo… ali ide.” “Stižemo ti u posjet, lafe!” otela je Koviljka hendi Damiru iz ruke. “Eha… polako, ždrebice”, uslijedio je Malinarov odgovor. “Kapaciteti su ovdje popunjeni. Istina, mislim da ukupni broj diverzanata ne premašuje jedan osrednji vod. Na tome će vjerojatno i ostati jer je Vakuola sad pod znatno pomnijom paskom. Pouzdano znam da su teroristi zauzeli hotel Istriju-Liburniju, u kojem boravim, kao i Cingi-Lingi Resort, u kojem drže taoce. Nema sumnje da je riječ o izdaji unutar polisa, inače se nikako ne bi mogli neopaženo uvući u mjehur.

Možda je riječ i o opsežnijoj zavjeri. Radi toga morate biti iznimno oprezni jer će ta, zasad neotkrivena unutrašnja veza obavještavati reptektore o svakom prolasku kroz Vakuolu. Moji domaćini zasad ne znaju da sam u hotelu… barem oni živi. Nažalost, Mario… ovdje je i Ema. Obavijestite krizne štabove da ne srljaju sa slanjem specijalaca. Time će izazvati užasan kaos i žrtvovati sve taoce. Radije neka glume kooperativnost pa, u dogovoru s Kahaadehom, fingiraju taktičko vraćanje pojedinih nevažnih položaja. Pokušajte mi izboriti barem dvadeset četiri sata za manevar. Zaskočit ćemo ih ako pregovori ne uspiju, kad steknem potpun pregled situacije. Vi budite spremni, ali zasad mirujte. Nikome ne govorite gdje se ja točno nalazim ni kako mi međusobno komuniciramo. Ovoga časa jedino sebi možemo potpuno vjerovati. Ako reptektori provale mene ili ovu vezu… piši ga kući…” “Čuvaj se i nemoj ga pisati… nego se vrati kući”, dopisala je Koviljka. “Ako ste svi vi tu, tko onda čuva `kolijevku`? začudio se Kruno. “Baki je tamo sad glavni. Sam sebi salutira u ogledalu, žvače i frflja: O captain, my captain. Po hitnom postupku smo unaprijedili i nešto perspektivnog mlađeg časničkog kadra za dežurstva. Ništa se ti ne brini. Albi su već instalirali svoje tajnovite instrumente oko grada i u luci, odmah nakon potpisivanja sporazuma.” “Budite pametni, strpljivi i promišljeni”, zaključio je Krunoslav. “Sve akcije ćemo koordinirati. Sad se odjavljujem.” Zaslon se zamračio. Koviljka je bezglasno zaplakala. Mariofil je buljio u zid s izrazom tvrde odlučnosti na okamenjenom licu. “Barem su svi još živi”, tiho je izgovorila Morina.

Kapetan Krunoslav Malinar je odsutno zurio u cenzurirane, uvijek iste snimke dramatičnih zbivanja koje su ga bombardirale s TV zaslona hotelske sobe u mjehuru Abbazia. Misli su mu nekontrolirano bludjele u pokušaju da pronikne u smisao koji se morao nalaziti negdje iza čitave ove priče. Izoštrena slika mu je i dalje izmicala. Pojavljivale su se samo neorganizirane naznake, nejasnih obrisa. Odlučno je odmahnuo rukom i ugasio televizor. Uzšetao se po sobi poput medvjeda sapetog metalnim šipkama uskog kaveza. Nedostajao mu je opor miris makije, podnevno sunce na potiljku i pogled u beskraj morske pučine. Negdje je čuo ili pročitao da mogućnost neograničenog pogleda sa sobom nosi i širinu ljudske duše. Nedostajala mu je “kolijevka”, sve što ona znači… što sa sobom nosi. Iznenada je sjeo, istrgnuo list iz bilježnice, uzeo olovku i stao črčkati po papiru. Brainstormingom se koristio uvijek kad su životne situacije nadilazile moći njegove spoznaje. Bio je svjestan činjenice da mu nije bila Bogom dana sposobnost šahovskog sagledavanja pozadinskih strategija. Nadoknađivao je to onako kako je znao i umio. Na prazan list papira upisao je riječ “Magoorr”. Onda i “diverzanti”. Stao je i na trenutak se zamislio. Zatim je istom crtom zaokružio obje ispisane riječi. Od nečega se moralo krenuti. To je barem bilo neosporno. Nastavio je s ispisivanjem riječi: “mjehur”, “košnica” i “grožđani grad”. Sve te riječi je obuhvatio zajedničkom linijom. Zagledao se u papir pa u isti “oblak” upisao i… “kolijevka”. To otkriće ga je užasnulo. Bjelodano mu se nametnula spoznaja da reptektori ratuju protiv humanoidnog roda, u svim njegovim pojavnim oblicima. Budući da nisu bili dovoljno snažni othrvati se ujedinjenom nadmoćnom neprijatelju, odlučili su se za različite oblike podrivačkih, razjedinjujućih i izravno upozoravajućih strategija, tipa: “Vidite li što vam sve možemo raditi, a vi nam ništa ne možete.” Magoorr, uistinu, nije imao prirodnih saveznika u ovom ratu. Barem ne onih koji bi imali ma i kakvu stratešku težinu. Ponos mu nije dozvoljavao da, bez pravog otpora, gubi osvojene teritorije, jedan za drugim, a time i svoj ukupni politički utjecaj. Potpuno nemoćan, postao je svjestan činjenice da je, okupljanjem humanoida, njegov položaj na karti Hrvatske nepovratno izgubljen. Bio je – i ostat će – samo periferan, nevažan pijun, izoliran u hrvatskim sjeveroistočnim stepama. Realno gledajući, balon njegovog sadašnjeg Imperija i nije bio drugo do posljedica katastrofalne pogreške insektoidne Zajednice, a ne reptektorskih stvarnih snaga. Krunoslavu je postajalo kristalno jasno da ovdje nije riječ ni o kakvoj složenoj zavjereničkoj alijansi, nego čak i o mogućem preslagavanju karata u okvirima samog reptektorskog Imperija. Uzeo je olovku pa upisao velik upitnik u zajednički “oblak” Magoorra i diverzanata. Upravo ta reptektorska stjeranost u kut, taj očaj i neuračunljivost, činili su njihove korake u budućnosti potpuno nepredvidivima. Nije, dakle, bilo nikakvog složenog mehanizma koji je diverzantima omogućio izbjegavanje sigurnosnih sustava u prolazu kroz Ulazni sektor Vakuole opatijskog polisa. Za pretpostaviti je da je riječ bila o službeniku nižeg ranga – jadničku kojeg su reptektori vjerojatno bili ucijenili životima njegovih najbližih. Zaključci do kojih je Krunoslav došao mogli su biti donekle utješni na državnoj razini, ali su aktualnu talačku krizu u tolikoj mjeri dodatno komplicirali da su je činili praktički nerješivom. Ukoliko Magoorr ne drži pod kontrolom svoje reptektorske separatiste, s kime se tu više, uopće, i može pregovarati…. s vođom diverzanata-sabljaša!? Uostalom, zašto da ne!? U pitanju su bili ljudski životi… velik broj dragocjenih ljudskih života.

12.

Tajni sastanak se odvijao u Khaadehovoj privatnoj rezidenciji kod Peručkog jezera. S jedne strane stola su sjedili princ humanoidnih odonata i princeza Zeeah. Nasuprotnu stranu zauzeli su pioniri “Nove Adrije”, njih osmero: tri žene i petorica muškaraca, ukoliko i “Narcisu” ubrojimo u potonje. I dok su djevojke, zajedno s Erosom, raspravljale o ljepoti krajobraza i unutrašnjoj dekoraciji vile, dečki su – mahom šuteći – ispijali sokove, pristojno čekajući da domaćin pokrene službeni dio razgovora. Khaadeh se u jednom trenutku znacajno nakašljao pa zapoceo: “Sve vas srdacno pozdravljama i zelim vam ugodan boravak u našem domu. Pritom je s neskrivenim divljenjem pogledao svoju suprugu. Znam da ste umorni od puta pa neću okolišati ni dugo vas zadržavati. Radije ću vas prepustiti čarima što ih  nudi ovo sveto mjesto. Odmah na početku prenosim vam pozdrave starješine Odonta, koji je upućen u aktualnu problematiku i suglasan s onim što ću vam ovdje reći. Zasad nemamo i punu suglasnost vodstva soja araneoida, ali imam iznimno zadovoljstvo predstaviti vam princa svih scorpionida. Gospodo… Chelice je najstariji sin i nasljednik pokojnog vođe insektoidne Zajednice Panadiusa Dictatora. Khaadeh je pritom pokazao prema prozoru pred kojim je stajala impresivna figura divovskog scorpionida. Chelice im se obratio baršunastim dubokim glasom: “Pozdravljam vas, sa željom da se nevolja koja vas je zadesila razriješi na sveopće zadovoljstvo. U svoje ime mogu vam samo obećati da će soj scorpionida podržavati odluke vodstva Zajednice.” “S velikom strijepnjom pratimo zbivanja u Abbaziji“, nadovezao se odmah princ humanoidnih odonata. “Drago nam je što ste nam se obratili iskreno i otvorena srca. Moram odmah napomenuti da ovo što namjeravamo učiniti ne bismo poduzimali za stanovnike mjehura. To činimo samo za `kolijevku` i za kapetana Malinara. Naše Vojno vijeće je izradilo plan prepuštanja nedavno zauzetih teritorija reptektorima, kako bismo izbjegli nove masakre nad taocima. Taj plan možete predstaviti svojim kriznim štabovima. Neka vam posluži kao osnova za pregovore oko oslobađanja nesretnih nevinih ljudi, kao i za konačno rješavanje krize. Izvan granica ovog plana Zajednica nije spremna davati dodatne ustupke. Uostalom, ako reptektorima to nije dovoljno, onda i nemaju ozbiljnu namjeru pregovarati”, zaključio je princ, ustao, naklonio se i, zajedno sa scorpionidom napustio prostoriju. Princeza Zeeah je, uz opušten i srdačan razgovor, povela goste u razgledavanje čarobne rezidencije.