Moj put

Ne opravdavam se
nikome
što čvrsto koračam
dok teret na leđima
nosim
prema središtu grada
radije
nego da prosim
ili se povijam
kako vjetar puše
za osmijeh
prodane
duše.

7 komentara za "Moj put"

  1. mirko1
    05/05/2017 at 6:30 pm Permalink

    Ljudsko dostojanstvo, osmijeh i u muci teren su da ponosno iz povijenih leđa izrastu stihovi. Bravo. I moj naklon, Nevenka:)

  2. Marija
    05/05/2017 at 10:06 pm Permalink

    Scenarij se uvijek ponavlja. Uvijek i svuda ih ima, samo su cijene različite. Pjesma skladna stiha.:)

  3. Lav
    05/05/2017 at 11:22 pm Permalink

    Samo uspravno! I teret se donese do kraja. Lijepa pjesma! 🙂

  4. sibila
    06/05/2017 at 7:13 am Permalink

    Aplauz!
    Kratko i sasvim jasno.
    Bravo za razmišljanje, bravo za pjesmu.
    Pozdravljam 🙂

  5. Dragica Meyer
    06/05/2017 at 7:28 pm Permalink

    Tako treba, cenim takav stav!!! VP 🙂

  6. boba grljusic
    07/05/2017 at 5:51 pm Permalink

    stamena žena ,bravo
    pozdrav

  7. nevenka
    07/05/2017 at 6:06 pm Permalink

    Pozdrav svima koliko vas ima

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.