Ne opravdavam se
nikome
što čvrsto koračam
dok teret na leđima
nosim
prema središtu grada
radije
nego da prosim
ili se povijam
kako vjetar puše
za osmijeh
prodane
duše.
Moj put
7 komentara za "Moj put"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
05/05/2017 at 6:30 pm Permalink
Ljudsko dostojanstvo, osmijeh i u muci teren su da ponosno iz povijenih leđa izrastu stihovi. Bravo. I moj naklon, Nevenka:)
05/05/2017 at 10:06 pm Permalink
Scenarij se uvijek ponavlja. Uvijek i svuda ih ima, samo su cijene različite. Pjesma skladna stiha.:)
05/05/2017 at 11:22 pm Permalink
Samo uspravno! I teret se donese do kraja. Lijepa pjesma! 🙂
06/05/2017 at 7:13 am Permalink
Aplauz!
Kratko i sasvim jasno.
Bravo za razmišljanje, bravo za pjesmu.
Pozdravljam 🙂
06/05/2017 at 7:28 pm Permalink
Tako treba, cenim takav stav!!! VP 🙂
07/05/2017 at 5:51 pm Permalink
stamena žena ,bravo
pozdrav
07/05/2017 at 6:06 pm Permalink
Pozdrav svima koliko vas ima