Sedim i gledam
ljudi prolaze ulicom
a sve mi se čini
da sam sve ovo već video
ovo mesto
ove ljude.

Gledam a vidim prazninu
kao da vreme ne postoji
sve je isto kao i prošlih godina
ulice, more i ljudi.

Sedim i gledam
nemam snage da se pokrenem
lomi me neka tišina
baš kao tišina dosadne zimske noći.

Gledam a nemam hrabrosti da pustim krik
godine prolaze a ja kao spomenik
stojim bezvoljno i gledam
kako život prolazi pored mene
u nepovrat
nestaje.