monotonija života

16 srpnja 2012 Autor: 6 Kategorija: Misaona, Tuga

Sedim i gledam
ljudi prolaze ulicom
a sve mi se čini
da sam sve ovo već video
ovo mesto
ove ljude.

Gledam a vidim prazninu
kao da vreme ne postoji
sve je isto kao i prošlih godina
ulice, more i ljudi.

Sedim i gledam
nemam snage da se pokrenem
lomi me neka tišina
baš kao tišina dosadne zimske noći.

Gledam a nemam hrabrosti da pustim krik
godine prolaze a ja kao spomenik
stojim bezvoljno i gledam
kako život prolazi pored mene
u nepovrat
nestaje.

6 komentara za "monotonija života"

  1. Marija
    16/07/2012 at 10:04 am Permalink

    Gledam a nemam hrabrosti da pustim krik
    godine prolaze a ja kao spomenik
    Događaju se takva stanja češće nego što mislimo, zatomimo, nosimo godinama u sebi kao neki nedefinirani balast i “sasvim bezvoljno gledamo kako život prolazi.” Pozdrav Mile 🙂

  2. faiza
    16/07/2012 at 10:15 am Permalink

    lijepa slika prolaznosti..zaista i jeste tako
    pozdrav

  3. Mile Lisica
    16/07/2012 at 10:37 am Permalink

    marija,faiza hvala vam… pozdrav 😉

  4. dragica meyer
    16/07/2012 at 6:34 pm Permalink

    Monotonija zna zaustaviti vreme, pa sve dodje kao reprize serije svakodnevnice, isti glumci, samo tekst se malo menja, da je i krov nad glavom pretesan.
    Poznati osecaji. Lep pozdrav Mile 🙂

  5. stefi
    16/07/2012 at 9:41 pm Permalink

    Gledam a nemam hrabrosti da pustim krik
    godine prolaze a ja kao spomenik
    stojim bezvoljno i gledam
    kako život prolazi pored mene
    u nepovrat
    nestaje.
    Odlična pjesma.

  6. Mile Lisica
    16/07/2012 at 11:14 pm Permalink

    dragice,stefi hvala vam…lep pozdrav 😉

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.