Opila me maslina i drača
moje more, bura i gromača
ovaj vitar ča se zorom budi
ni me briga ča će reći judi.
Pramac broda luku nam ne traži
pusti škoji puno su nam draži
udar bure i rič tvoja blaga
kada rečeš, puno si mi draga.
Sol na usni, kapljice u kosi
ludi vitar našu barku nosi
ludi snovi i luda buđenja
sred ničega, usrid snoviđenja.
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
01/06/2012 at 10:20 am Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=9dE5f8l2k7A
01/06/2012 at 11:01 am Permalink
Toliko je pjevna pjesma da sam ju otpjevao Mare…. užasno je zarazna i pjevam je već treći put….
Predivna ljubav, uživanje usred mora, sred snoviđenja.
Li Po
01/06/2012 at 11:08 am Permalink
ludi snovi i luda buđenja
sred ničega, usrid snoviđenja…
Ne vjerujem da bi netko bolji naslov izmaštao ovoj pjesmi… Ovoj pjesmi koja opija, koja zarobi opisom zbivanja. Mislim na zbivanje u nama dok gori slika.
Pozdrav i 🙂
01/06/2012 at 11:16 am Permalink
Svjetlosti, jesi li ikada pokušao nekome napisati recenziju ili barem osvrt? Mislim da bi bio sjajan. Veliki pozdrav i puno 🙂 🙂
01/06/2012 at 11:18 am Permalink
Pippo, taj malac sa cigaretom tako lijepo laska. Što će biti kada naraste?
Hvala na komentaru, obično tako i pišem, pjevajući. 😉 🙂 ; )
01/06/2012 at 11:44 am Permalink
Iskreno (ta iskrenost, moram podvući, ili je urođena – znam da ima i drugi izraz – ili je stečena), nisam. Dakle, ne, ne bavim se tim, nisam dorastao. Međutim, jedan veoma uspješan osvrt na zbirku priča koju je napisao sin moga radnog kolege – postoji. A da je “veoma uspješan” reče njegova profesorica sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta (na kome je završio komparativnu književnost).
Hvala ti, Marija. I napomena: To Je Bilo Samo Jednom. Jer, moja se ljubav imenom i prezimenom zove poezija.
Ugodan dan uz puno 🙂 🙂
01/06/2012 at 12:05 pm Permalink
Sred ničega obilje ,poslastica za dušu
pozdrav Marija
01/06/2012 at 1:01 pm Permalink
…udi snovi i luda buđenja
sred ničega, usrid snoviđenja…
pozdrav
01/06/2012 at 4:08 pm Permalink
“ludi vitar našu barku nosi
ludi snovi i luda buđenja
sred ničega, usrid snoviđenja.”
Racio, umjerenost, uzvišenost – mjerila kojima se obično moramo pokoriti.
A tvoja je pjesma poludila sred ničega,
oživila sivilo svakodnevnice i digla nas na noge, probudila želju da i sami poludimo.
U prijevodu-živimo puninom strasti , bez barijera i predrasuda.
Bravo Marija!
01/06/2012 at 4:31 pm Permalink
Pramac broda luku nam ne traži – ovo mi nekako odzvanja u glavi…
A pjesma je toliko melodična i pjevna da je prava šteta što uz melodiju na ovom linku nema i glasa koji prati tekst. Kraj pjesme je također iznimno jak, jest da piše “sred ničega”, ali čini mi se da “ludi vitar” to ničega pretvara u pravi košmar slika 🙂
01/06/2012 at 4:33 pm Permalink
I ja pevusim tvoju pesmu, zanosna je. Pozdrav mare:-)
01/06/2012 at 4:41 pm Permalink
marija ova tvoja pjesma mi je baš posebna
nekako puna sklada,
da ti pravo kažem trebala bi pronaći nekog tko se
razumije u glazba, to bi bila predivna kompozicija
naranča na valovima mora
SFD
01/06/2012 at 6:15 pm Permalink
lijepa i tvoja 🙂
01/06/2012 at 6:23 pm Permalink
Draga poetska družino, toliko me nahvaliste da cvjetam.Eto, istina, sva sam se napuhala. Hvala vam od srca 🙂
01/06/2012 at 7:17 pm Permalink
Opila me maslina i drača
moje more, bura i gromača
ovaj vitar ča se zorom budi
ni me briga ča će reći judi.
Izdvajam prvu strofu mada je cijela pjesma odlična,stvarno iznimno melodično i lako se čita, tečni stihovi kako samo mogu biti, svaka čast Mare, moj naklon i 🙂
01/06/2012 at 8:31 pm Permalink
Hvala Jime. 🙂 🙂 🙂
01/06/2012 at 8:41 pm Permalink
E-mol…D… Dsus4… E-mol/7… Eto… komponiram… ako čuješ nekog pod oknom… to sam ja!
Pozdrav Plavom Elektronu
01/06/2012 at 10:35 pm Permalink
I ja sam opijena ovim stihovima. Ovakvo nešto uvijek u meni probudi neke zaboravljene slike, osjećaje, nešto nevino i iskreno….
Odlutala sam. 😉
Lijep pozdrav.
01/06/2012 at 11:30 pm Permalink
Lijepo se s tobom opijati Mare 🙂
Lijepo sanjaj!
02/06/2012 at 12:13 pm Permalink
Gortane, Veliki pozdrav od Plavog Elektrona 🙂
LoLA , volim kad stih u nekome nešto budi. Kada struji 🙂 🙂
Marko, čini mi se da samo kod nas trezvenjaka vino potocima teče. Živjeli mi prijatelju 🙂 🙂