More, bura i ti

Opila me maslina i drača

moje more, bura i gromača

ovaj vitar ča se zorom budi

ni me briga ča će reći judi.

 

Pramac broda luku nam ne traži

pusti škoji puno su nam draži

udar bure i rič tvoja blaga

kada rečeš, puno si mi draga.

 

Sol na usni, kapljice u kosi

ludi vitar našu barku nosi

ludi snovi i luda buđenja

sred ničega, usrid snoviđenja.

20 komentara za "More, bura i ti"

  1. Marija
    01/06/2012 at 10:20 am Permalink
  2. Pippo1906
    01/06/2012 at 11:01 am Permalink

    Toliko je pjevna pjesma da sam ju otpjevao Mare…. užasno je zarazna i pjevam je već treći put….

    Predivna ljubav, uživanje usred mora, sred snoviđenja.

    Li Po

  3. svjetlost
    01/06/2012 at 11:08 am Permalink

    ludi snovi i luda buđenja

    sred ničega, usrid snoviđenja…

    Ne vjerujem da bi netko bolji naslov izmaštao ovoj pjesmi… Ovoj pjesmi koja opija, koja zarobi opisom zbivanja. Mislim na zbivanje u nama dok gori slika.

    Pozdrav i 🙂

  4. Marija
    01/06/2012 at 11:16 am Permalink

    Svjetlosti, jesi li ikada pokušao nekome napisati recenziju ili barem osvrt? Mislim da bi bio sjajan. Veliki pozdrav i puno 🙂 🙂

  5. Marija
    01/06/2012 at 11:18 am Permalink

    Pippo, taj malac sa cigaretom tako lijepo laska. Što će biti kada naraste?
    Hvala na komentaru, obično tako i pišem, pjevajući. 😉 🙂 ; )

  6. svjetlost
    01/06/2012 at 11:44 am Permalink

    Iskreno (ta iskrenost, moram podvući, ili je urođena – znam da ima i drugi izraz – ili je stečena), nisam. Dakle, ne, ne bavim se tim, nisam dorastao. Međutim, jedan veoma uspješan osvrt na zbirku priča koju je napisao sin moga radnog kolege – postoji. A da je “veoma uspješan” reče njegova profesorica sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta (na kome je završio komparativnu književnost).
    Hvala ti, Marija. I napomena: To Je Bilo Samo Jednom. Jer, moja se ljubav imenom i prezimenom zove poezija.

    Ugodan dan uz puno 🙂 🙂

  7. boba grljusic
    01/06/2012 at 12:05 pm Permalink

    Sred ničega obilje ,poslastica za dušu
    pozdrav Marija

  8. sumiko
    01/06/2012 at 1:01 pm Permalink

    …udi snovi i luda buđenja

    sred ničega, usrid snoviđenja…
    pozdrav

  9. marissa
    01/06/2012 at 4:08 pm Permalink

    “ludi vitar našu barku nosi

    ludi snovi i luda buđenja

    sred ničega, usrid snoviđenja.”

    Racio, umjerenost, uzvišenost – mjerila kojima se obično moramo pokoriti.
    A tvoja je pjesma poludila sred ničega,
    oživila sivilo svakodnevnice i digla nas na noge, probudila želju da i sami poludimo.
    U prijevodu-živimo puninom strasti , bez barijera i predrasuda.
    Bravo Marija!

  10. Nigel
    01/06/2012 at 4:31 pm Permalink

    Pramac broda luku nam ne traži – ovo mi nekako odzvanja u glavi…
    A pjesma je toliko melodična i pjevna da je prava šteta što uz melodiju na ovom linku nema i glasa koji prati tekst. Kraj pjesme je također iznimno jak, jest da piše “sred ničega”, ali čini mi se da “ludi vitar” to ničega pretvara u pravi košmar slika 🙂

  11. dragica meyer
    01/06/2012 at 4:33 pm Permalink

    I ja pevusim tvoju pesmu, zanosna je. Pozdrav mare:-)

  12. songfordead
    01/06/2012 at 4:41 pm Permalink

    marija ova tvoja pjesma mi je baš posebna
    nekako puna sklada,
    da ti pravo kažem trebala bi pronaći nekog tko se
    razumije u glazba, to bi bila predivna kompozicija

    naranča na valovima mora
    SFD

  13. newenka
    01/06/2012 at 6:15 pm Permalink

    lijepa i tvoja 🙂

  14. Marija
    01/06/2012 at 6:23 pm Permalink

    Draga poetska družino, toliko me nahvaliste da cvjetam.Eto, istina, sva sam se napuhala. Hvala vam od srca 🙂

  15. Jim Corbet
    01/06/2012 at 7:17 pm Permalink

    Opila me maslina i drača
    moje more, bura i gromača
    ovaj vitar ča se zorom budi
    ni me briga ča će reći judi.

    Izdvajam prvu strofu mada je cijela pjesma odlična,stvarno iznimno melodično i lako se čita, tečni stihovi kako samo mogu biti, svaka čast Mare, moj naklon i 🙂

  16. Marija
    01/06/2012 at 8:31 pm Permalink

    Hvala Jime. 🙂 🙂 🙂

  17. d.gortan
    01/06/2012 at 8:41 pm Permalink

    E-mol…D… Dsus4… E-mol/7… Eto… komponiram… ako čuješ nekog pod oknom… to sam ja!
    Pozdrav Plavom Elektronu

  18. LoLa
    01/06/2012 at 10:35 pm Permalink

    I ja sam opijena ovim stihovima. Ovakvo nešto uvijek u meni probudi neke zaboravljene slike, osjećaje, nešto nevino i iskreno….
    Odlutala sam. 😉

    Lijep pozdrav.

  19. Marko Grubesic
    01/06/2012 at 11:30 pm Permalink

    Lijepo se s tobom opijati Mare 🙂
    Lijepo sanjaj!

  20. Marija
    02/06/2012 at 12:13 pm Permalink

    Gortane, Veliki pozdrav od Plavog Elektrona 🙂
    LoLA , volim kad stih u nekome nešto budi. Kada struji 🙂 🙂
    Marko, čini mi se da samo kod nas trezvenjaka vino potocima teče. Živjeli mi prijatelju 🙂 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.