Svaki pjesnik svojoj muzi pjeva
onoj što ljubav i bez ljubavi pruža.
Moja muza ne čuti stihove sjetne
ne poklanja trenutke sretne,
vječno snivan, nedosanjan
nikad stvarnosti ne prikazan,
samo kao lopov nepopravljivi
šulja se i provaljuje u moj san,
ljubi mi usne kad ne vidi dan.
Želja da ga vidim stvarnog
od pjesme je i snova jača
ali bježi,izmiče i nestaje
kao mjehurić od sapunice odpuhan,
bojim se vršcima prstiju dotaknuti
da se u tisuću iskrica ne pretvori.
Muzu svoju svagdanju zato ostavljam
samu u pjesmama i mislima
da opijena i dalje o njoj snivam,
stihove sjetne poklanjam
i lik taj vidim kad lebdim kroz san.
julija
Josip Ergovic
katarinab
23/08/2012 at 5:13 am Permalink
Pjesnici su sanjari, a snovi su lijepi. Poklanjaju nam pjesme. Dobro ti jutro Stefi 🙂
23/08/2012 at 5:35 am Permalink
Snovi, samo snovi, al kad u stvarnosti se pojavi taj dugo očekivani lik, nastati će prava eksplozija ljubavnih pjesama 🙂
23/08/2012 at 12:50 pm Permalink
lijepa pjesma,
meni sa zrncima tuge
lijep dan želim
sfd
23/08/2012 at 6:19 pm Permalink
“nikad stvarnosti ne prikazan,
samo kao lopov nepopravljivi
šulja se i provaljuje u moj san,”
Jako lijepa sjetna pjesma,
čestitam!
23/08/2012 at 8:05 pm Permalink
Hvala najljepša na pažnji i čitanju Marija,Dinko,Song i Marissa.