Nametnuta pjesma

Silujem pjesmu, ne sviđa mi se čin

ni nadahnut nije, ni skladan, ni fin

Kao Kamov kada na svijet pljuje

i moj stih želi da viče i psuje.

 

Iako grub, on psovaše sa  stilom

ja ni to ne znam, ne znam ružit silom

stihovi moji ne režu do boli

u njima tuga tugovati voli.

 

A tuga pola svijeta već pokriva

polovica druga  mašta i sniva

zašto u javu snove pretvaramo

u javi opet snove dozivamo.

11 komentara za "Nametnuta pjesma"

  1. Marko Grubesic
    23/03/2014 at 8:39 pm Permalink

    Treba i psovati znati Mare 🙂 Desilo mi se nekoliko puta (prije kratkog vremena) da sam, povodeći se nekim tuđim stilovima, napisao nekoliko ljubavnih pjesama. Pjesme su bile dotjerane, tehnički dobro obrađene ali sam ih pocijepao i bacio iako bi se, da sam ih ovdje objavio, mnogima svidjele. To nisam bio ja, nisam se mogao s njima identificirati.
    Zanimljiva ti je ova tematika, baš sam se zamislio koliko pjesnika piše nekim šablonskim stilom a ne iz duše.
    Lijep pozdrav!

  2. stefi
    23/03/2014 at 9:25 pm Permalink

    stihovi moji ne režu do boli
    u njima tuga tugovati voli.
    Stihovi tvoji miluju osjećajima .Lijepo razmišljanje.Ne volim nametnute pjesme .Pozdrav Marija.

  3. Jim Corbet
    23/03/2014 at 10:24 pm Permalink

    ja znam jako lijepo psovati ali u poeziji mi je to neprikladno 🙂 ne doživljavam ju kao takvu nego nešto uzvišeno i lijepo,nadnaravno,lijepa pjesma,pozdrav Mare!

  4. Aljoša
    24/03/2014 at 9:09 am Permalink

    – Ima u meni jedna pjesma prosta
    psuje poput neugodnog gosta –

    Ono što ispoljavamo u poeziji često prođe filtere koji su nam usađeni genetskim kodom ili odgojem. S druge strane cijenim umjetnike koji imaju slabije filtere ili ih uopće nemaju, odnosno pljuju na svijet kao Kamov , ali pod uvjetom da to rade sa stilom. Na neki način oni često projiciraju ono što i sami mislimo. E sad, svatko gradi izričaj koji želi i predstavlja se u svjetlu u kojem želi.

    Pjesma potiče na razmišljanje i baca jedno zanimljivo svjetlo na pisanu riječ.

    VP Marija, lijepo je vidjeti tvoju pjesmu 🙂

  5. Aljoša
    24/03/2014 at 9:13 am Permalink

    Zaboravih dodati, na silu se može pokušati pisati, probao sam , ali to nikada ne ispadne kako treba.

    – Ti bi noćas nešto pisao
    ali silom neće misao
    sklopila je umorna krila
    ne leti joj se gdje je bila-

    Sorry na podužem komentaru 🙂

  6. Marija
    24/03/2014 at 10:32 am Permalink

    Hvala dečki na podijeljenim mislima i Štefi na lijepoj riječi.:)
    Aljoša, sjećam se dobro te tvoje pjesme, posebno njezinog ritma i zvučnosti:)

  7. Nedovršena
    24/03/2014 at 2:53 pm Permalink

    treba si dati oduška!

  8. Moon47
    25/03/2014 at 5:33 am Permalink

    “stihovi moji ne režu do boli
    u njima tuga tugovati voli.”

    Tuga vječna pratnja pjesnika. Pozdrav Mare i naravno pjesma je lijepa.

  9. blueperlaa
    25/03/2014 at 9:27 am Permalink

    Čitajući pjesmu imala sam dojam kako svi mi koji pišemo ponekad napuštamo sebe i promatramo se na trenutak izvana, pa se opet vraćamo sebi i svojim snovima, stilu koji nas usrećuje, ljubavi koja nas razara i ispisana riječ je samo instrument pomoću kojeg se na trenutak ostvarujemo. Pjesma je zanimljiva jer ne psuje život, ne lomi stih, ne gubi snove … naprotiv.

    Jako lijepo i zaista Marija, lijepo je ponovno pročitati neku tvoju pjesmu. Pozdrav velik ko kuća!

  10. marissa
    25/03/2014 at 5:50 pm Permalink

    Volim tvoju poeziju, način na koji iznosiš cijelu paletu osjećaja.
    Srdžbu bijesom, sreću poletnom erupcijom , strast silovitošću.
    A tugu , tugu – tugom.
    Veliki pozdrav Marija!

  11. Marija
    26/03/2014 at 3:45 pm Permalink

    Perla, Marissa, što reći na vaše nadahnute komentare nego veliko hvala! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.