Plavo sjećanje

Zaspala, opijena proljećem.
Na proplanku mladosti
snom dozivam  sjećanje.
U magli  slike su raspršene
samo jedna strši van plavetnila
suncem kao aureolom obasjana,
to je slika jednog sanjara
koji plavetnilom ne korača
on boji se ljudske zlobe mača
zato samotan daljinama luta
tražeč plavom sjećanju puta,
onom što riječi pjesmama daje
akorde skladne srca širi
i kao kameja van zida viri
Plavo sjećanje iz sna me prenu
i osjetih sebe pjesmom opijenu.

Štefica Vanjek-Štefi

10 komentara za "Plavo sjećanje"

  1. Marija
    23/03/2014 at 8:18 pm Permalink

    Sve opija i pjeva u ovoj pjesmi. Pozdrav Štefi:)

  2. Marko Grubesic
    23/03/2014 at 8:42 pm Permalink

    Zadovoljstvo je prošetati se tvojim poetskim prostranstvima.
    Lijep pozdrav!

  3. Jim Corbet
    23/03/2014 at 10:21 pm Permalink

    Plavo sjećanje iz sna me prenu
    i osjetih sebe pjesmom opijenu.

    vidi se da živiš za poeziju,jako lijepo, pozdrav Štefice!

  4. Aljoša
    24/03/2014 at 9:16 am Permalink

    Kao vino koje opija.
    Potpisujem Jimov komentar.
    VP Stefi 🙂

  5. Mario
    24/03/2014 at 11:24 am Permalink

    Jako lijepo!

  6. Žiga Lev
    24/03/2014 at 12:01 pm Permalink

    I osjetih tebe pjesmom opijen u pjesmi koju si jako lijepo napisala!
    Pozdrav iz Slovenije!

  7. boba grljusic
    24/03/2014 at 5:09 pm Permalink

    lijepo, riječ koja opija !
    pozdrav

  8. staša
    24/03/2014 at 7:47 pm Permalink

    Treba tražiti plavom sjećanju puta…fino Štefi poz ..Staša

  9. stefi
    24/03/2014 at 9:38 pm Permalink

    Hvala dragi moji, grlim vas dahom proljeća.

  10. Moon47
    25/03/2014 at 5:30 am Permalink

    “Plavo sjećanje iz sna me prenu
    i osjetih sebe pjesmom opijenu.”
    Lijepo!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.