Zaspala, opijena proljećem.
Na proplanku mladosti
snom dozivam  sjećanje.
U magli  slike su raspršene
samo jedna strši van plavetnila
suncem kao aureolom obasjana,
to je slika jednog sanjara
koji plavetnilom ne korača
on boji se ljudske zlobe mača
zato samotan daljinama luta
tražeč plavom sjećanju puta,
onom što riječi pjesmama daje
akorde skladne srca širi
i kao kameja van zida viri
Plavo sjećanje iz sna me prenu
i osjetih sebe pjesmom opijenu.

Štefica Vanjek-Štefi