Stalo je vreme
između nas je tišina
mrtva tišina
nema ni osmeha.
Sve ne postoji
sazidan je samo zid tišine
a možemo li preko zida
bar pogled uputiti.
Zgaženo je već mnogo
gazili smo oboje
uz zid sad smo stali
uz zid i ostali.
Nema više glasa
čuje se samo eho tišine
to odzvanjaju izgubljene duše
bolnim krikom praznine.
Suzana Marić
julija
17/06/2012 at 10:30 am Permalink
I nitko da izvadi ciglu iz zida. Svako sa svoje strane šuti. Lijepo Lemi 🙂
17/06/2012 at 2:08 pm Permalink
Zid dom gradi, a i razdvaja
Pozdrav Lemi 🙂
17/06/2012 at 2:38 pm Permalink
“to odzvanjaju izgubljene duše
bolnim krikom praznine.”
Lijepi bolni stihovi.
Osjećaj praznine meni jedan od najtežih…
17/06/2012 at 3:29 pm Permalink
Lijepi stihovi.Zadnja strofa me se narocito dojmila.
Pozdrav!
17/06/2012 at 4:18 pm Permalink
marija,dragica,marissa,marko hvala vam na lepim komentarima…pozdrav za vas .
18/06/2012 at 10:41 am Permalink
Nema više glasa
čuje se samo eho tišine
to odzvanjaju izgubljene duše
bolnim krikom praznine.
Predivan kraj pjesme.
LP