Jesen  uzmiče

jedan za drugim listovi opadaju,

a divlje guske, tamo negdje, spremaju se na put

Zimska samoća polako se probija

preko vrhova planina

i dan se sve brže pretvara u noć

Uzimam olovku

i pokušavam da sredim uspomene,

ostavljene u tami ljubavi,

ne insistirajući na detaljima

Prošlost se ponekad zaglavi

u vratima sjećanja

komadajući moju priču,

dajući joj neki novi smisao

Ja ulazim,

kao u živo blato,

u svijet koji nestaje

tražeći riječi

koje bi izrazile onu istu radost

što je iskrila iz davno zaboravljenih susreta

Tvoje pravo srce niko ne zna

i ne mogu da kažem

da je tvoje ponašanje uzrok

što više nisam u najboljoj formi

Prebrzo se živi,

a kasno je da se sada mijenjam

i ne znam

da li je čežnja koju osjećam

znak ljubavi,

ili strah od starosti