Večeras,
uz zvuke elegičnih melodija,
čitam stihove
iz mojih starih pjesama
Gledam u mrak
i nastojim da se sjetim
da li sam se zaljubio
u tvoje lice, tijelo, grudi
Ili je, ipak, jedan pogled,
tvojih očiju,
uzrok ove čežnje
koja ne dozvoljava uspomenama
da na miru ostare
Ne dijelim sjećanja
na dobra i loša,
na pijana i pametna
Ne trudim se
da kloniram osjećanja
Ne pjevam više za tebe
Moji tragovi gube se
ispod tvojih prozora
Večeras,
pada prvi snijeg
19/12/2012 at 4:31 pm Permalink
Moji tragovi gube se
ispod tvojih prozora
Večeras,
pada prvi snijeg
i polako zamete uspomene, vrijeme, sjećanja, jedan prošli život na koji sjećanja polako blijede.Meni su ovi stihovi jako jako dirljivi. 🙂
19/12/2012 at 5:01 pm Permalink
Sneg kao zaborav zamete secanja i uspomene. Dobro je da dolaze proleca.
Pozdrav umiko 🙂
19/12/2012 at 5:43 pm Permalink
tvoje pjesme uvijek izmame uzdah…fenomenalno!
19/12/2012 at 5:56 pm Permalink
Kakav predivan kraj pjesme koja odusevljava…
U maniri velikih majstora ozracja…
Savrseno.
LP
19/12/2012 at 6:15 pm Permalink
Ne trudim se
da kloniram osjećanja
prisjetiti se, svjesan da se ono što je prošlo ne može ponoviti
lijepo 🙂
20/12/2012 at 6:32 am Permalink
Naprijed, idi, idi Sumiko.
Novi dan, snježno bijelo,
lijepa pjesma, baš za utonuti u romantični san.
Pozdrav!