Nebula

Oblutak padne
sa Mačjega oka na Zemlju
( ti sežeš za suncem )
soba
u ogledalu jučerašnje tame.
Odbacujemo zadani tonalitet,
strop se uvija
u ritmu jazza;
crna knjiga – nepročitana
Svijet. Svjetovni,
stupovi stoje
i pomrle zvijezde,
grobovi. Bilo je već
napisano :- Čime?
Razumom.
Nešto leži pored nas
( želi da svijetli )
skupljamo kosti.

Tragovi Vode
netko je postojao:-
Gdje?
U kosi što je češljana vjetrom.
Dan je oslijepio
samo mu razroka noć kreće u susret.
Teško je
u čovjeku pronaći dvoglavu dušu;
iz prepolovljenog kamena rađa se kaos
mi pijemo krv
da crveni dočekamo Mesiju.
Trnje, dolistava
vrčevi drveni, a lica nam od stakla.
Spavamo…

Jazz je mrtav.
Filozofija: dok se prisjećamo rođenja u budućem vremenu,
razlikujemo stvarnost od umjetnosti
karma ostaje u Smrti.
Mi, sad u zadanom tonalitetu
smireni.
Prah opisan u evanđelju
noćnih ptica.

U ništavilu dubokog Svemira
usamljeni blistamo.

9 komentara za "Nebula"

  1. Marija
    Marija
    10/06/2019 at 8:42 am Permalink

    Čudo je život! Materija rađa materiju, duh kola u krug! 🙂

  2. Mihaela
    Mihaela
    10/06/2019 at 9:50 am Permalink

    stupovi stoje
    i pomrle zvijezde,
    grobovi. Bilo je već
    napisano :- Čime?
    Razumom.

    Izvrsna višeslojna pjesma!

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    10/06/2019 at 9:58 am Permalink

    Izvrsna pjesma, Lean ! LP

  4. Krebs
    10/06/2019 at 11:33 am Permalink

    Razum , dusa, um nista nije opipno…cijeli univerzim je misterija koju je , nama obicnim ljudima nepojmljava..jer ne poznajemo te tajne ..mozda je i bolje !! Lean, opet si u svom stilu nenadmasiv!! LP

  5. branka
    10/06/2019 at 2:02 pm Permalink

    Dragi Rover, tvoja poezija je poezija derivativnosti. Ti ćeš, kad stigneš do nje (a hoćeš, iako tegoban i samotan je to put), izderivirati i prvotnu česticu, onaj prvi nukleus geneze. Da… Tad ćeš, vjeruj mi jer znam, zaplakati jer će te zapljusnuti tsunami kaotičnosti boja, prvenstveno boja, ritmova i oblika. I nemoj se bojati, mi smo postali od glazbe svih tih fraktala postanka.
    Jučerašnja tama, napisano razumom, konfrontacija slijepog dana i razroke noći, bajkolika (u biti, zlolika) usanjanost tvojih stihova, karma u smrti, mir, prah evanđelja… Rekoh ti da put je samotan i pust da bi zablistao, čovjek, um ili razum, možda čak i svijest.
    Čovjek svakako nije nuspojava vremena, ali moramo biti svjesni da je i prije vremena postojala kategorija bitka, da materija nije primarna energija, da u odabranim utjelovljenjima i danas pulsiraju i sijevaju impulsi predvremenog. I tim i takvim utjelovljenjima dano je da shvate, pojme i izaberu osvještenje ili zaborav.
    Nikad ne izabiri zaborav (tako bi ti bilo lakše). Izaberi osvještenje, u tom prvom udisaju predvremenog, nevremenog i povjeruj.
    Ja jesam.
    A Nebula ti o tom pjeva. Pročitaj je. Sam si je izderivirao.
    Bravo, pjesniče!

  6. gabi
    10/06/2019 at 5:15 pm Permalink

    U ništavilu dubokog Svemira
    usamljeni blistamo.

    Originalan si, jedinstven, poseban…i blistaš. Možda si usamljen ali nisi sam. Lp.☺

  7. katarinab
    katarinab
    10/06/2019 at 5:30 pm Permalink

    Leane, već je sve napisano o tvojoj poeziji i ovoj pjesmi u gore iznesenim komentarima i osvrtima. Mislim da si bezvremen u kojem god obliku postojiš, i/ili ćeš postojati nakon ovog kruga i ulaskom u neki drugi nama nepoznat krug. Možda ćeš nositi sjećanja kao neke bljeskove iz predvremenog, a možda su ovi tvoji moćni i sjajni stihovi potekli baš upravo iz nekog tvog prethodnog bitka. Bravo i od mene!
    Lp!:)

  8. easy rider
    easy rider
    11/06/2019 at 11:32 am Permalink

    Ova pjesma je otuđena maglica, smještena duboko u otajstvu svemira.
    No tvoje riječi svijetle u florescentnim bojama, i nezaobilazno su privlačne, baš poput daleke nam Nebule!

    pozz

  9. roverroverled
    roverroverled
    12/06/2019 at 10:49 am Permalink

    Svima hvala na odličnim komentarima, Branki na nevjerojatnom osvrtu, duboki naklon drage moje djevojke. Lean.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.