produžila sam dan samoćom vremena skrivenog u tebi sve i da hoću ne mogu rastrgnuti zavjesu sna ispod svečanih zvijezda oblaci razlijevaju tišinu nepomućenu riječ stavljaju na moje usne u ruke cvjetove sna na dlanove bisere promrzlih ruku cjelove gorske tišine u mjesečinu ulazim i u njoj te srećem šapni mi još jednom da riječ si moj dah moja neispjevana pjesma
Neispjevana pjesma
5 komentara za "Neispjevana pjesma"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Lav
Marija
Mihaela
14/02/2020 at 9:21 am Permalink
u mjesečinu ulazim
i u njoj te srećem…
Vjerujem da nam i iz tih dimenzija stižu misli i osjećaji dragih bića.
14/02/2020 at 9:33 am Permalink
u mjesečinu ulazim
i u njoj te srećem
šapni mi još jednom
da riječ si
moj dah
moja neispjevana
pjesma
U samoći nas pogled vodi prema nebu. Tražimo podsvjesno neki znak odozgo, jer vjerujemo, nadamo se da nas vide i čuju. LP
14/02/2020 at 9:42 pm Permalink
Susret u mjesečini. Vrlo lijepa poetska slika. 🙂
14/02/2020 at 11:53 pm Permalink
I ja opcinjena mjesecinom:) Odlicna slika.
Pozdrav Irena
15/02/2020 at 3:18 am Permalink
Lijepa pjesma. Lp!