produžila sam dan 

samoćom vremena

skrivenog u tebi

sve i da hoću

ne mogu

rastrgnuti zavjesu sna

 

ispod svečanih zvijezda

oblaci razlijevaju tišinu

nepomućenu riječ stavljaju

na moje usne

u ruke cvjetove sna

na dlanove

bisere promrzlih ruku

cjelove

gorske tišine

 

u mjesečinu ulazim

i u njoj te srećem

šapni mi još jednom

da riječ si

moj dah

moja neispjevana 

pjesma