Riječi
koje nismo izgovorili
prosule su se i kao zvončići
odzvanjaju pločnicima
Slovo po slovo sakupljam ih
i nižem ogrlicu
koju si nosila oko vrata
one večeri
kad je samo kiša
znala naše namjere
Nisi daleko
tu si negdje
u predvečerje ljubavi
lutaš pokislim prostranstvima
Otimaš vjetru
osjećaj slobode
izbjegavaš zvijezde padalice
i tople sobe
u kojima bi se moglo pronaći
vrijeme mladosti
i zaboravljeni refreni
koje si učila na pamet
Dodirne me nekad
ta neodsvirana muzika
i želim vjerovati
da si se oslobodila nemirnih misli
i da izgledaš sretno
jer sad si velika djevojčica
koja može sama da putuje
do starog drveta
na ničijoj zemlji
gdje nikad nismo bili
a u čijoj krošnji trepere
neizgovorene riječi
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
17/05/2012 at 8:43 pm Permalink
lijepa pjesma sumiko
noć
SFD
17/05/2012 at 8:54 pm Permalink
lutaš pokislim prostranstvima
Otimaš vjetru
osjećaj slobode
izbjegavaš zvijezde padalice
i tople sobe
u kojima bi se moglo pronaći
vrijeme mladosti
POZDRAV, Summiko!!!
17/05/2012 at 9:09 pm Permalink
Slovo po slovo sakupljam ih– i ti skupljaš krhotine uspomena i nižeš prekrasne stihove. Lijep pozdrav Sumiko 🙂 🙂
18/05/2012 at 3:32 am Permalink
Prelepa ogrlica stihova Sumiko 🙂
18/05/2012 at 8:48 am Permalink
Jako lijepo Sumiko, užitak te je čitati, bilo bi lijepo imati tvoju tiskanu zbirku, pozdrav pjesniče !
18/05/2012 at 9:17 am Permalink
čujem te zvukove i prisjećanja ,uvijek je lijepo vraćati se ,bitno je imati čemu ,
mislim da je to bogatstvo
lijepa pjesma
18/05/2012 at 10:04 am Permalink
malo prije sam pisala o izrečenom i neizrečenom….
18/05/2012 at 8:55 pm Permalink
Izvrsno.
Pozdrav!