Tiho
pretiho se otkida suza
kliker prozirni
i dugo
predugo klizi niz lice
kap po kap.
Zidovi
kaplju
rastapaju se boje
plaču kišom čežnje
ne vredi
nema Marije moje.
Teku
kapi uzvodno od duše
dubine bol spaja
suze od smole
i krvi
zemlja razdvaja.
Da mogu kišu osušiti
vratio bi svetlost
probudio boje
i dugu mladosti iskapao
u očima
Marije moje.
julija
Mihaela
Lav
11/10/2012 at 8:17 am Permalink
Sve je u pjesmi fluidno, a teško. Svaku si sliku zarezao sjetnom, a čistom metaforom prateći kroz cijelu pjesmu motiv suze koja se od bistrog stakla preobražava u krv, u smolu, koja postaje sve teža.
Zadnja strofa pjeva o nemoći, o svjetlosti koja je nekad bila, o bojama koje su zaspale, o mladosti koja se tek u oku rosi. Lijepa pjesma Mile. Veliki pozdrav 🙂
11/10/2012 at 8:51 am Permalink
Prelijepa sjetna pjesma, ljubav je u tebi romantična, ponekad je bolom ispletena 🙂
11/10/2012 at 1:20 pm Permalink
to je baš teška suza ! pozdravljam te
11/10/2012 at 2:08 pm Permalink
lijepa pjesma.
teku kapi uzvodno, taj dio me bode, al podsjeća da nekad suze na silu teku, u zabranjenom smjeru
11/10/2012 at 4:59 pm Permalink
Jako lijepo Mile.
Zidovi
kaplju
rastapaju se boje
plaču kišom čežnje
ne vredi
nema Marije moje.
Sve je super al ova mi posebna
LP