Nestašni medvjedići – Ulomak iz romana “Bijela vučica”

Jutro je svanulo prepuno zvukova, kao da su sve planinske ptice i kukci pronašli utočište baš u tom dijelu šume. Zrak je bio čist, nije se osjetio miris uglja. Nedaleko od čopora, stara se medvjedica igrala sa svojim mladuncima, učeći ih životnim osnovama. Mali, bucmasti medvjedići prevrtali su se jedan preko drugoga, igrali se lovice, učili kako se brzo popeti na drvo. Mladunci nisu osjetili toliko stres od seljenja, kao njihova majka. Bježeći od stresnog događaja, ta mudra životinja je tražila miran kutak za sebe i mladunce. Uvijek je bila na oprezu dok bi promatrala s ljubavlju njihovu igru. Povela ih je laganim korakom prema rijeci kako bi mladunci učili nove vještine i uživali u osvježavajućoj kupki. Dan je bio lijep, pa su polako hodali i usput jeli slatke bobice. Došavši do vode, medvjedica je ustuknula.
–Djeco, dalje od vode! – upozorila je mladunce, jer je oštar miris nadražio njen savršen njuh. Rijeka je bila prepuna smeća, masne mrlje su se izlijevale iz plastičnih kanistara. Maleni su zastali i iznenađeno gledali majku.
–Mama, mi smo žedni!
Medvjedica je čula svoju djecu dok je zabrinuto promatrala rijeku.
–Dođite, idemo u šetnju! – pozvala je malene i krenula uzvodno. Morala je pronaći pitku vodu. Prepoznala je tragove koje su ostavili radnici što su sjekli šumu.
– Ovdje su bili ljudi, ovo su tragovi čovjeka!-upozoravala je djecu.
– Čovjek čini veliko zlo prirodi i životinjama bacajući otpad. Idemo prema izvoru, tamo ćete piti. Medvjedica je morala proći veliki dio planine kako bi došla do pitke vode. Bila je to neplanirana šetnja.
Medvjedići kao medvjedići, trčkarali su uz majku i zavirivali posvuda. Znatiželjno bi prevrtali suhu koru drveća tražeći insekte koje bi sa slašću pojeli.
Odjednom je majka začula zapomaganje.
-Uh! Uh!- tresao je mladunac glavom s najlon vrećicom na njoj, dok su se prestrašena braća dala u bijeg.
–Uh, mama, pomogni mi! – brundao je malac.
Majka je prestrašeno gledala čudno biće s glasom njenog sina, koje je posrtalo, padalo s tom čudnom stvari na glavi. Napokon, medvjedić je zbacio vrećicu s glave i trkom se sjurio prema majci, dršćući od straha.
–Mama, što mi je to htjelo pojesti glavu ? –zapita medvjedić prestrašeno gledajući vrećicu.
-A, što si ti tražio u toj stvari, nevaljalko jedan?-zapitala je majka sina.
– Hm, bilo je unutra nešto jako fino. – umiljatim pogledom malac se ispričavao majci.
–Sine, ne smiješ to dirati, to je smeće koje ljudi odbacuju posvuda! Tako zagađuju prirodu! Medvjedić se ponašao kao da razumije majku, no, ništa mu nije bilo jasno. Znao je samo da je u toj stvari bio fini ostatak čokolade koju je on s užitkom pojeo.
Nastavili su dalje uzvodno dok nisu naišli na sam izvor. Tu su napivši se vode, legli i odmorili se. Maleni su se zavalili uz majku i zaspali čvrstim snom.

SUZANA MARIĆ

 

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
nestašnamladunčad.hr

9 komentara za "Nestašni medvjedići – Ulomak iz romana “Bijela vučica”"

  1. julija
    julija
    11/02/2019 at 11:50 am Permalink

    Cijela je knjiga vrijedna čitanja. Naracija je zanimljiva, pisana jednostavnim, a slikovitim načinom, a navodi mladog čitatelja da s više ljubavi prihvaća druga bića u prirodi.

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    11/02/2019 at 1:35 pm Permalink

    Mare,pročitali si ju u cijelosti,pa stoga cijenim tvoje mišljnje. Ugodan ti dan żelim ❤

  3. Mihaela
    Mihaela
    11/02/2019 at 5:56 pm Permalink

    – Čovjek čini veliko zlo prirodi i životinjama bacajući otpad.
    Izvrstan tekst. I zanimljiv i poučan!:)

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    11/02/2019 at 11:22 pm Permalink

    Miha ,zahvaljujem se na komentaru, znači mi . Lijepe snove vam želim 🙂

  5. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    12/02/2019 at 6:53 am Permalink

    Tragedija sadašnjice…Tužno je da se priroda i staništa šumskog svijeta tako uništavaju, ali i svijeta općenito…Lijepo ste to u ovom ulomku opisala Suz…prirodu jako volim, jer mi potječemo iz prirode…a mladima koji pročitaju knjigu, ostati će nešto memorirano …Dobar pristup temi…

  6. gabi
    12/02/2019 at 9:21 am Permalink

    Suvremena tema, dobar tekst, priča koja može potaknuti djecu na razmišljanje…Čekamo nastavak!?☺

  7. Suzana Marić
    Suzana Marić
    12/02/2019 at 10:13 am Permalink

    Ljerka, hvala vam na lijepom komentaru. Ugodan dan vam żelim 🙂

  8. Suzana Marić
    Suzana Marić
    12/02/2019 at 10:17 am Permalink

    Gabi,zahvaljujem se ! Prvi dio Bijele vučice możeš pročitati ovdje na portalu, u nastavcima. Ugodan dan ti želim ☀

  9. AnjaL
    AnjaL
    13/02/2019 at 8:24 am Permalink

    Lijepo, Suzana. Lp! 💚

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.