Svaki put kad poljubim ti usne
u duši ti vidim uvenule zore
Mjesec ima drugačiju boju
i zvijezde mlačnim sjajem gore.

Breme života savilo nas kao vrbe
što nad vodom vječno žeđaju
nove bore što se jutrom rađaju
iznova nas dubinama vređaju.

Pogledi naši sve manje se susreću
riječi u nama miruju i šute
dok dani ko jedan prolaze tiho
u albumu slike već polako žute.

Sahranjujemo svoje očeve i majke
naša djeca tako će i nas
i ništa na to nećemo nadodati
ni riječi pobune,ni povišen glas.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.