Noćas sam ugledala sjenu
bijaše to gospođa Smrt;
htjedoh dohvatiti ruku njenu
da me povede u nepoznat vrt.
Osjetih na obrazu ledeni dah
reče mi: nije kucnuo za te čas!
Samo joj oči zažariše na mah,
pa iščezne, još čujem njen glas.
Noćas sam ugledala sjenu
bijaše to gospođa Smrt;
htjedoh dohvatiti ruku njenu
da me povede u nepoznat vrt.
Osjetih na obrazu ledeni dah
reče mi: nije kucnuo za te čas!
Samo joj oči zažariše na mah,
pa iščezne, još čujem njen glas.
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
27/08/2017 at 8:20 pm Permalink
Taj susret koji se jednom mora zbiti opjevala si mirnim, nonšalantnim tonom, naoko bez velike uzbuđenosti, gotovo sa znatiželjom, ali u pozadini se osjeća lagana nelagoda zbog ledenog daha i zažarenih očiju.
Skladan je oblik pjesme.:)
27/08/2017 at 8:36 pm Permalink
UUUH! Nekako sam se naježila . Katarina, ne pružaj joj ruku ,ima za to vremena . Zanimljiva pjesma . Laku noć ti želim 🙂
27/08/2017 at 8:45 pm Permalink
Susret je sa smrću u tvojoj pjesmi i jeziv i zanimljiv. Stihovima
“htjedoh dohvatiti ruku njenu
da me povede u nepoznat vrt”
istaknuti potrebu da ubiješ dosadu koju život daruje. Šalim se. Ali pjesma mi se dopala.
LP
27/08/2017 at 9:47 pm Permalink
Marija, puno ti hvala na čitanju i tvom analitičkom komentaru.
Lp i laku noć ti želim! 🙂
27/08/2017 at 9:50 pm Permalink
Suzana, hvala ti draga na čitanju i tvom osvrtu. I to je sastavni dio života.
Lete ti moji pozdravi! 🙂
27/08/2017 at 10:17 pm Permalink
Dragi Mirko, hvala na tvom vremenu za čitanje i komentarom koji mi se sviđa.
No, kako sam sklona tražiti u svemu smisao, pa tako tražim smisao i u životu, a za sada je taj smisao plaćanje poreza, prireza i ostalih nameta. No, budimo realni da neke nacije slave Smrt, a ne trebam navesti zašto kad pogledamo život kakav je stvorio čovjek iz bilo kojega djelića ovog našeg planeta.
Bez obzira što si se našalio, nažalost, nije mi dosadno u životu odem u jutro i najčešće se vratim za 10 – 12 sati kući, pa tako da nemam niti vremena za ono što volim, a kamoli za dokolicu. Možda u nekom drugom životu bude bolje.
Lp!
27/08/2017 at 10:41 pm Permalink
Pjesme u kojima se pominje smrt treba znati napisati a da ne zvuce morbidno ili kao epitaf, vec da u njima im kao sto Mare rece neke lezernosti, pomirenosti pa i ljepote a tebi je to uspjelo, tako da – svidja mi se pjesma
Velekei pozdrav:)
28/08/2017 at 8:02 am Permalink
Tako i treba; smireno i realno. Jer smrt je, naravno kao i rođenje, sastavni dio života. Stvar je samo u prijevremenosti ili nekim tragičnim okolnostima a to je već prst sudbine. Dobro napisano.
Lijep pozdrav!
28/08/2017 at 12:35 pm Permalink
Trenutak nespokojan
Ponekada tražimo odgovore a nema ih jer su u nama
28/08/2017 at 6:58 pm Permalink
Sani, Marko, Song, hvala vam što ste pročitali moje stihove i iznijeli svoje zanimljive komentare. Izuzetno mi je zadovoljstvo pročitati vaša mišljenja.
Vp! 🙂 🙂 🙂