Nije čas

Noćas sam ugledala sjenu
bijaše to gospođa Smrt;
htjedoh dohvatiti ruku njenu
da me povede u nepoznat vrt.

Osjetih na obrazu ledeni dah
reče mi: nije kucnuo za te čas!
Samo joj oči zažariše na mah,
pa iščezne, još čujem njen glas.

10 komentara za "Nije čas"

  1. Marija
    27/08/2017 at 8:20 pm Permalink

    Taj susret koji se jednom mora zbiti opjevala si mirnim, nonšalantnim tonom, naoko bez velike uzbuđenosti, gotovo sa znatiželjom, ali u pozadini se osjeća lagana nelagoda zbog ledenog daha i zažarenih očiju.
    Skladan je oblik pjesme.:)

  2. Suzana Marić
    27/08/2017 at 8:36 pm Permalink

    UUUH! Nekako sam se naježila . Katarina, ne pružaj joj ruku ,ima za to vremena . Zanimljiva pjesma . Laku noć ti želim 🙂

  3. mirko1
    27/08/2017 at 8:45 pm Permalink

    Susret je sa smrću u tvojoj pjesmi i jeziv i zanimljiv. Stihovima
    “htjedoh dohvatiti ruku njenu
    da me povede u nepoznat vrt”
    istaknuti potrebu da ubiješ dosadu koju život daruje. Šalim se. Ali pjesma mi se dopala.
    LP

  4. katarinab
    27/08/2017 at 9:47 pm Permalink

    Marija, puno ti hvala na čitanju i tvom analitičkom komentaru.

    Lp i laku noć ti želim! 🙂

  5. katarinab
    27/08/2017 at 9:50 pm Permalink

    Suzana, hvala ti draga na čitanju i tvom osvrtu. I to je sastavni dio života.

    Lete ti moji pozdravi! 🙂

  6. katarinab
    27/08/2017 at 10:17 pm Permalink

    Dragi Mirko, hvala na tvom vremenu za čitanje i komentarom koji mi se sviđa.
    No, kako sam sklona tražiti u svemu smisao, pa tako tražim smisao i u životu, a za sada je taj smisao plaćanje poreza, prireza i ostalih nameta. No, budimo realni da neke nacije slave Smrt, a ne trebam navesti zašto kad pogledamo život kakav je stvorio čovjek iz bilo kojega djelića ovog našeg planeta.
    Bez obzira što si se našalio, nažalost, nije mi dosadno u životu odem u jutro i najčešće se vratim za 10 – 12 sati kući, pa tako da nemam niti vremena za ono što volim, a kamoli za dokolicu. Možda u nekom drugom životu bude bolje.
    Lp!

  7. Sani
    27/08/2017 at 10:41 pm Permalink

    Pjesme u kojima se pominje smrt treba znati napisati a da ne zvuce morbidno ili kao epitaf, vec da u njima im kao sto Mare rece neke lezernosti, pomirenosti pa i ljepote a tebi je to uspjelo, tako da – svidja mi se pjesma
    Velekei pozdrav:)

  8. Marko Grubesic
    28/08/2017 at 8:02 am Permalink

    Tako i treba; smireno i realno. Jer smrt je, naravno kao i rođenje, sastavni dio života. Stvar je samo u prijevremenosti ili nekim tragičnim okolnostima a to je već prst sudbine. Dobro napisano.
    Lijep pozdrav!

  9. songfordead
    28/08/2017 at 12:35 pm Permalink

    Trenutak nespokojan

    Ponekada tražimo odgovore a nema ih jer su u nama

  10. katarinab
    28/08/2017 at 6:58 pm Permalink

    Sani, Marko, Song, hvala vam što ste pročitali moje stihove i iznijeli svoje zanimljive komentare. Izuzetno mi je zadovoljstvo pročitati vaša mišljenja.

    Vp! 🙂 🙂 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.