Nikad se ne bih promijenila

Nije loša ova ludost u meni

što traje od jučer do danas

od danas do sutra, pa iza sutra

do nekog novog sutra.

Na kraju nekog sutra

najsretnija će biti zemljica

kada  me „dobije“

ispod nadgrobnog spomenika,

a do tada, ludovat ću dan po dan,

otvarati kišobran života

bez obzira na kišne kapi

i neću dopustiti nikome

da mi pokvari ovo malo vremena.

Na ramenima nosim svijet svojih problema

i nije me briga.

Okrećem se suprotno, nego Zemlja oko Sunca,

tamnim danima oblačim raskošne  haljine,

plešem s oblacima kako znam.

Ne želim da prestane ova ludost u meni

ni onda kad bi se tokovi rijeka

okrenuli  protiv svoje volje,

ni onda kad bi se u sred podneva

umjesto Sunca na nebu pojavio Mjesec,

ni onda kad  bih znala koliko ima zvijezda na nebu.

Nikada se promijenila ne bih,

jer to sam ja i ne mogu biti drugačija,

osim luckasta i luda.

Kažu ljudi, nikad’ ne reci nikad’,

a ja, ipak tjeram inat sama sa sobom

i ponekad ga nazivam besparicom života,

naravno u snovima koje bih snivala da ih imam,

jer i njih bih prekinula na trenutak

ili snivala do pola,

a onda nastavila kako bih htjela.

Ma ne bih mogla, jer to ne bih bila ja.

 

Mirjana Pejak Peki (P.Q.X)(xir)

5 komentara za "Nikad se ne bih promijenila"

  1. Marija
    Marija
    15/01/2020 at 8:07 pm Permalink

    i neću dopustiti nikome
    da mi pokvari ovo malo vremena.

    Neka ti kišobran ima samo vedre boje. Samo teški događaji mogu čovjeka omesti u uživanju života, a one male beznačajne stvari, neka nosi voda. Odličan mi je izraz- besparica života, prenesen na duhovno područje..:)

  2. katarinab
    katarinab
    15/01/2020 at 8:22 pm Permalink

    Sviđa mi se pjesma i u njoj odnos prema onim problemima u životu koji nisu presudni ili na koje nemamo utjecaja. I zato treba uživati i biti “luckast”, pa makar nam odmah ujutro netko pokvari raspoloženje s nebitnim stvarima.
    “Nije loša ova ludost u meni
    što traje od jučer do danas
    od danas do sutra, pa iza sutra
    do nekog novog sutra.”
    Lp!:)

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    15/01/2020 at 8:50 pm Permalink

    Peki, podsjetila si me ovom lijepom pjesmom na jednu moju staru neozbiljnu

    NIJE MENE MAJKA
    OZBILJNU RODILA
    MADA ME JE STALNO
    OZBILJNOSTI UČILA

    MOJIM ROĐENJEM
    RAZOČARAN SI SVIJETE
    JER SI DOBIO POSVE
    NEOZBILJNO DIJETE

    OZBILJNE MISLI
    U VODU PADAJU
    JER MOJIM UMOM
    NESTAŠLUCI VLADAJU

    SVA MOJA OZBILJNOST
    STANE U DŽEP
    OSTATAK SAM OBJESILA
    MAČKU O REP

  4. Mihaela
    Mihaela
    15/01/2020 at 11:17 pm Permalink

    tamnim danima oblačim raskošne haljine,
    plešem s oblacima kako znam.

    Hrabro i mudro prihvaćanje života. 🙂

  5. Krebs
    16/01/2020 at 12:59 pm Permalink

    Pekica , nedostajes , da znas sa svojom divnom poezijom ! VP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.