Koračam
nezasitna
opasno
u nazad
unutar sebe
opetovani
bijeg
u dubinu
pod srcem mi
vrelo snage-riječi
a još ništa
dorečeno nije
23 svibnja 2012 Autor: boba grljusic 9 Kategorija: Misaona
Koračam
nezasitna
opasno
u nazad
unutar sebe
opetovani
bijeg
u dubinu
pod srcem mi
vrelo snage-riječi
a još ništa
dorečeno nije
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
P.S. »
You must be signed in to post a comment |
23/05/2012 at 3:51 pm Permalink
Nesto ti brani da kazes sve!Valjda ce doci vrijeme kada ces se sita ispricati ( onako u cetiri oka) 🙂
Lijep pozdrav!
23/05/2012 at 4:07 pm Permalink
Jako zgodno rečeno. Opet vrtiš jednu misao, a riječi vriju u svom vrelu kraj srca. Pozdrav Boba 🙂
23/05/2012 at 5:30 pm Permalink
Kod moje žene riječi ne stignu zavriti 🙂
Pozdrav Boba !
23/05/2012 at 6:01 pm Permalink
dobro, puno pozdrava, sfd
23/05/2012 at 6:26 pm Permalink
Sve nikad i neće biti dorečeno.
To baš i jest čar života,
Uvijek jedva dočekujemo nove dogovore sa sobom, možda odgovore….
Lijepa pjesma.
Sve nedorečeno nosi nadu…
23/05/2012 at 7:44 pm Permalink
Dobro je ponekad stvari ostaviti nedorečene… da se doreknu same. Istina se uvijek dorekne. Pozdrav Boba… lijepo je kad te tu sretnem.
24/05/2012 at 1:02 am Permalink
ne ce ni biti doreceno,dok ne zastanes..
24/05/2012 at 8:55 am Permalink
Ta nedorečenost, taj uzaludni vječni izvir… i sve riječne žile… koje tiho teku… i odnose nas. Kamo i zašto? Da bar znamo zašto baš iz mraka u mrak.
Bobo, sa svakom tvojom pjesmom sam oduševljen. Da se sve može shvatiti, doreći, iznjedriti, onda ti ne bi imala jutros ovu pjesmu. A gle što je dobra! Razmisli o njoj. Još. Oprosti, to ja sada radim… pa mi odleti misao.
Srdačan pozdrav za tebe i
24/05/2012 at 1:50 pm Permalink
Krasno napisani trenutak zamišljenosti, kad duša ostane u jednom vakumu, ni naprijed ni nazad 🙂