Kao praštanje razaznajem ti putove kojima koraćaš

Nije nevidljivo ono što pišem

ali dinosaurusi su sudbinu istu ponudili

Svi koje misao vodi, apsolutno sve koji osjećaju strah

prema slobodi nagriza gorčina nestvarnosti

 

Naga obasjava mi pogled, predkazanje poimanja nutrine

Prebacuje nogu preko noge, večeras uzimam odijelo gorštaka,

osuđena je osjetljivost situacije

 

Ne razaznajem je li to ista ona sa kojom sam sinoć usnuo

Nije da mi je svejedno ali ne bunim se dok buncam u javi

Miris pripravljenog doručka razbija epruvetu zazora

 

Krijem li putanju od nje, naravno da ne,

uzima sve što želi

Pokusni sam izletnik

na nevremenu kišnih ledenica

 

Kada nagovijeste tek njene grudi zanos koji nosi u sebi

Dopušteno je biti malčice slobodan u zavšetku ove pjesme