Plameni jezici pletu se s noći
Treba bježati…Iz doma poći
Jer zvijer posvuda vatru već bljuje
Psovka krvnika pred vratima se čuje.
+
Grmi nebo, s paklom se druži.
Tko da im noćas pomoć pruži?
A zima je tu, hladnoća steže
Besciljno rodnim poljima bježe.
+
Umjesto ptica metci lete
Zabijaju se u: oca, majku, dijete…
Padaju žrtve, nema im broja.
Bježati…Bježati iz tog strašnog boja!
+
Koraci tihi, u očima strah
Krvave usne, zaleđen dah.
(Sve je postalo palež, krah…)
I nestane sve; obitelj, dom
A nekad su bili svoj na svom.
+
Nestaje sve k’o kula od karata
U raljama ovog strašnog rata
A ljudi bježe kroz šume, polja.
Kamo će? Put je božja volja.
+
Što je na kraju tog nesretnog puta?
Što je sa djevojčicom plavog kaputa?
I svima koji su za dom pali
A groba im nema…Gdje su nestali ?
julija
19/11/2022 at 7:10 am Permalink
Pjesma odražava strahotu koji su ti ljudi doživjeli. Vukovar je neusporediv jer nama je Evropa uvela embargo na oružje, Plaćali smo sve po švercu. Naši su izbjeglice boravili u našim hotelima. Bila su to strašna, ali slavna vremena.
*embargo znači potpunu zabranu.
19/11/2022 at 9:49 pm Permalink
Izvrsno si prenijela u stihove svu strahotu i stradanja nedužnih ljudi u ratu. Strašno!
20/11/2022 at 7:56 pm Permalink
Ne ponovilo se! Marija, hvala ti na komentaru.
20/11/2022 at 7:56 pm Permalink
Hvala najljepša, Katarina ! LP