Vaza

Još pred sobom vidim sjaj u tvojim očima-iskičave suze,  poput onog razbijenog stakla  koje se je razletjelo po podu. Još čujem onaj uzdah tuge, vidim tvoj pogled i čujem nijemo pitanje “zašto?” Nikada ti nisam odgovorila.Nikada ti nisam rekla da sam nehotice razbila tvoju vazu od murano stakla- uspomenu na njega. Bio je to jedan od poklona, koje ti je kupovao za Dan žena. Bila je to tvoja uspomena, a ja sam je uništila, pretvorila u prah. Sjećam se da su se kapi krvi iz mog prsta pomiješale sa kristalima stakla, stvarajući boju tuge i boli. Nisam marila. Boljela me je više tvoja tuga i moja krivnja.Boljela me je tvoja tišina, jer da si vikala, da si me korila, bilo bi mi lakše.  Ti si šutjela, ja sam šutjela… Izvadila si komadić stakla iz mog prsta, omotala mi prst flasterom,  u šutnji.  Vidjela sam kako si kradom te krhotine stavila u kutijicu i spremila. Kamo?Ne znam. Možda si je zakopala daleko od mene i mojih nespretnih ruku. Možda su negdje ispod stare breze u dvorištu… Nikada nisam saznala. Nikada više nisi spomenula vazu od crvenog murana, a ja sam se bojala podsjetiti te na to, u strahu da ne vidim opet one suze u kutu očiju, kako bljeskaju. Danas ovo pišem, a moje suze teku. Kada bih ih barem mogla pretvoriti u vruće staklo i oblikovati u vazu, pa makar ju morala obojiti s  kapi krvi , voljela bih to. Voljela bih te zagrliti, moliti te da mi oprostiš, obrisati one suze iz tvojih očiju. Prekasno je… Prekasno je za sve, sve je postalo prah.

SUZANA MARIĆ

4 komentara za "Vaza"

  1. Tonka
    20/11/2022 at 6:19 pm Permalink

    Kada dođe to prekasno puno toga bismo željeli popraviti, no tako je kako je. Uspomena je, vjerujem, ispravak svega što nismo u pravo vrijeme napravili. Jako lijepo Suzana.

  2. Suzana Marić
    20/11/2022 at 7:49 pm Permalink

    Kada bismo mogli vratiti vrijeme, ali na žalost, ne možemo to . Hvala Vam najljepša na pažnji i lijepom komentaru, Tonka! Pozdrav u Zagreb šaljem .

  3. Durdica1955
    20/11/2022 at 9:04 pm Permalink

    Lijepa priča Suzana. Ima nas puno koji bi nešto u životu ispravili da je moguće, ali ako nam je žao mislim da oni to shvaćaju iako ih nema među nama. L.p.

  4. Suzana Marić
    21/11/2022 at 11:00 am Permalink

    Hvala, Đurđice🌹

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.