Noćna pjesma

Budim se noću, u praznoj postelji,
sam na kraju svijeta i mislim na dane
kada si ostavljala mirise svoje kože
na mojim čaršafima,
jedanput ili dvaput nedeljno
govoreći,
Uzmi moje srce
i učini da budem sretna
Dani, kada se nismo plašili
samoće ni bola, ostavljeni
kao otpaci i starudija
polahko, kao drevni gradovi,
umiru u našim sjećanjima
Ako nekada pozeliš
da osvjetliš tamu mog neobičnog srca
izgubljenog među bezbrojnim
vođama moje generacije
nemoj mi postavljati pitanja
pokušavajući da otkriješ
male istine skrivene u mojim pjesmama
jer to komplikuje stvari
Linija koju je sudbina uspostavila
između naših zivota
nije se prekinula ni nakon svih ovih godina
beskorisnog traganja za
novim početkom
I tako zlostavljamo sami sebe
ne dozvoljavajući osjećanjima
da razbiju gipsane maske
i vrate iznevjerene nade
u naša srca, bez straha
da postajemo slabi
Cijeli zivot stavljam u ovu pjesmu
pokušavajući da smjestim
u realne okvire izmotavanja
koja klize kroz moje misli
A sad kada sam ponovo dovoljno čvrst
da vratim stvari na početak
mogu dopustiti sebi
da još jedanput osjetim
kako je voljeti i biti voljen

5 komentara za "Noćna pjesma"

  1. boba grljusic
    18/09/2017 at 8:51 am Permalink

    “pokušavajući da smjestim
    u realne okvire izmotavanja
    koja klize kroz moje misli”

    napisala sam nekad prije:
    “sjećanje je dugi pogled unazad ”
    pozdrav tebi

  2. Marija
    18/09/2017 at 10:50 am Permalink

    Linija koju je sudbina uspostavila
    između naših zivota
    nije se prekinula ni nakon svih ovih godina
    beskorisnog traganja za
    novim početkom

    Ljubav koja se životom nosi, danas tako rijetka, mora uzburkati srce. Volim bogatu jednostavnost tvoga stiha!:)

  3. Suzana Marić
    18/09/2017 at 7:33 pm Permalink

    Linija koju je sudbina uspostavila
    između naših zivota
    nije se prekinula ni nakon svih ovih godina
    beskorisnog traganja za
    novim početkom

    Jako mi se dopala pjesma! Pozz ,Sumiko

  4. Mihaela
    18/09/2017 at 9:05 pm Permalink

    nemoj mi postavljati pitanja
    pokušavajući da otkriješ
    male istine skrivene u mojim pjesmama
    jer to komplikuje stvari

    Odlično, Sumiko, pjevaju tvoji stihovi:)

  5. sibila
    19/09/2017 at 3:14 pm Permalink

    tako jednostavna je tvoja poezija, a krcata emocijama…iz nje kao da mi se potvrđuje misao, koju napisah negdje jednom: “Voljeti je toliko lako, da naprosto zaboli koliko promašimo tu jednostavnost!”
    Pozdrav Sumiko 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.