Rosa umiva jutro
ja hodam po tepihu od trave.
Noge bose i želje bez ograda.
Možeš li shvatiti ludost jutarnju
kada me dohvati ono nešto nepoznato,

a potrebno
i jurišam kao da mi je zadnji trenutak.
Govorim ti o svemu iako znam nećeš razumjeti.
Moje su riječi samo meni znane
i nesuvislost njihova meni je jasna.
Gledaš me začudno
dok ti stotine upitnika ponad glave kruži.
Tko li sam to ja, stvarno nestvarna
u ludosti jutra,
jer ovdje nema trave, ni rose nema
samo se tri brodice lijeno ziblju
u kolijevci od mora.

31.08.2014.

fotografija:  AŽK