Opet je noć iz svog zagrljaja
Ispustila uzdah
Gledajući zoru kako se rađa
U sivoj sumaglici
I opet je jedna duša
U mislima odlutala
Prema crvenim makovima
Što su svoje glave naklonili
Pred Suncem
Prema moru zlatnog klasja
Što se talasa u svojoj jedrini
Prema pruzi
Što je podjelila jedan život
Na prošlost i sadašnjost
Na djevojčicu i ženu

Sa istim uzdahom je dočekan dan
Pun nostalgije, čežnje
Za mirnim valovima Drave
Što miluju žalosne vrbe
Dok one oplakuju jedno djetinjstvo
Davno ostalo na njenim obalama
U krilu jedne starice