7 komentara za "od izvora do ušća"

1. 

   dragica meyer
   23/07/2012 at 1:43 pm Permalink

   Od praznog do praznog je izmedju zivot, koga nije lako razumeti, a starenje je jedina pravda koja ne zaobilazi nikoga.
   Lep pozdrav Mile 🙂

2. 

   Mile Lisica
   23/07/2012 at 2:15 pm Permalink

   hvala dragice…pozdrav 😉

3. 

   Marija
   23/07/2012 at 3:20 pm Permalink

   -nesećam,ne dišem/ Ne znam kako je u srpskom pravopisu, piše li se negacija zajedno ili odvojeno od glagola. Nisi dosljedan u pisanju. Molim te, provjeri jer ja nemam gdje pa mi reci, želim znati 🙂
   Pjesma je prava misaona. Počinješ prazninom i to je tako. Gdje smo kada nas nema, u kojim smo to planovima zacrtani?
   – Onda smo tabula rasa, sam insinkt, sama emocija, ali učimo smijući se i plačući. Onda se smrt useli u nas i osvaja sve više dok nas posve ne nadvlada i vraćamo se kući. U prazninu.kao da smo bili na izletu. Zanimljiva je ta praznina, što je ona? Veliki pozdrav Mile, 🙂 🙂

4. 

   Marko Grubesic
   23/07/2012 at 7:32 pm Permalink

   Prikazao si životni put od početka do kraja na jedan zanimljiv način.Zanimljivo mi je ono sa plakanjem;plač pri dolasku na ovaj svijet i plač na samrti.Sjećam se objašnjenja jednog svećenika zašto mala djeca plaču čim se rode i zašto se ljudi boje smrti.Po njemu to nije ništa drugo nego strah od nepoznatog:dijete napušta poznati svijet majčine utrobe i ulazi u nepoznati ovozemaljski,čovjek se boji smrti jer ne zna što ga čeka u tom zagrobnom životu.Interesantna teorija iako polazi od religioznog stanovišta da postoji i jedan život poslije smrti.
   Srdačan pozdrav!

5. 

   stefi
   23/07/2012 at 8:32 pm Permalink

   Vrlo interesantna pjesma Mile.

6. 

   dinko1941
   24/07/2012 at 6:21 am Permalink

   Jak dojam ostavlja ova pjesma, pjesma života koji traje u trenu i tko bi sve detalje mogao zapisati kad tako kratko traje 🙂

7. 

   Mile Lisica
   24/07/2012 at 8:08 am Permalink

   hvala svima…lep pozdrav 🙂

« vidim u očima tvojim

Kiša u polju maka »