Nad visovima života

kružimo kao suri orlovi

tražeći svakodnevno

običnu hranu ljubavi,

onu od koje ćemo opstati.

Močna krila misli su naše

što nas nose sjećanjima,

savršene oči, zaostale slike

zaleđene u bjelini snova,

oštre pandže raznježeno srce

što stisak na popušta

kada je plijen samo priviđenje,

kada se hranimo samo snovima

a ljubav negdje čući sklupčana.

Orao ljubavi rijetka je ptica nebeska

i zato svima neprocijenjiva

rijetkima vidokrugom uočljiva

i hranom ljubavi nahranjena.

Čuvajmo svoga orla ljubavi

duboko sakrivenog u grudima

i hranimo ga svakodnevno

nježnostima i toplinom dodira,

nedajmo ga istrijebiti dosadama

ni svakodnevnim brigama.

Štefica Vanjek-Štefi