Ostala u proljeću

Usprkos

otiscima godina moje jeseni

u meni izrasli inat stršeće

neposlušne travke

u polju poredanih cvjetova

iste boje.

 

Ja sam divlji bršljan

urezan kao navoj

još od tromosti ljeta,

opstao od zime.

 

Nepovratno

ostajem u proljeću

da osedlam

vjetar

 

6 komentara za "Ostala u proljeću"

  1. AnjaL
    10/02/2020 at 2:15 pm Permalink

    Predivni stihovi, Koko! Sviđa mi se taj inat i žar za životom! Posebna mi je zadnja strofa…osedlati vjetar… Pozz!

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    10/02/2020 at 5:16 pm Permalink

    Slažem se sa Anjom, predivni stihovi ! LP

  3. koko
    10/02/2020 at 6:27 pm Permalink

    Hvala puno na komentarima Anji i Suzani!

  4. Marija
    Marija
    10/02/2020 at 9:39 pm Permalink

    Osjećam snagu koju je srce prenjelo u stih. Dobra je odluka ostati uvijek u proljeću kao divlji bršljan i osedlati vjetar pa krenuti avanturom života. Stihovi jednostavno privlače:)

  5. Mihaela
    Mihaela
    10/02/2020 at 10:02 pm Permalink

    Divlji se bršljan čvrsto uhvatio tla iako duša žudi vjetar i čudesna putovanja duha. Lp! 🙂

  6. koko
    11/02/2020 at 11:11 am Permalink

    Hvala vam Marija i Mihaela na pažnji i komentaru.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.