Besede zvezd (Haibun*)
Burja je. Ne toliko silovita, da bi morje postalo skorjasto belo, ampak taka da ne slišim lastnih korakov, ko se zaganja v vse, kar ji je na poti. Škripanje upognjenih vej ali pa vrtinčenje umrlega listja ni moja pesem, čeprav se tako hudičevo ujema z ritmom premikanja mišic in stopal … Če me prezeble ne bi bolela, niti vedela ne bi, da so moja. (više…)
Žeđ
Na rubu jednoga kraja
U pejzažu svjetla i tame
Slijevaju se niti zlatnoga sjaja
I padaju na tvoje rame.
I tu na rubu početka jedne strane
Gdje izvire rijeka kapljica sreće
Lijevo i desno pružaju se grane
Na kojima sjajne zvijezde kleče.
Na rubu početka jedne priče
U galaksiji leptirovih krila
Osmijeh tvoj je najljepše piće
Žeđ za njim još se nije ugasila.
