Sjena u noći
U noći kada tama svoju masku skida
Sjedim na rubu hrapave stijene
Složene u nizu staroga suhozida
Tiho bez šuma prolaze sjene.
Likovi iz nekih davnih vremena
Sa rajskih poljana ili mračnoga Hada
Dotakne me jedna pogrbljena
Samo je sjela a kiša pada.
Iz mojih misli poznata silueta
Iz niske onih što prođu ili stanu
Možda je ova iz budućega svijeta
Zar je važno u ovom tmurnom danu.
Kraljujem na tronu hrapave stijene
Sa desna mi sjede nevidljive oči
I za neke buduće mjesečeve mijene
Ja biti ću nečija sjena u noći.
Šepavo srce
moje srce šepa
ljubav prema tebi ga slabi
u oko mi se ulijeva nebo
prska tamu jesenskih voda
napukla sam
duhovi kroz pukotine bježe
vodim te na izvor tajne
lošim vinom i preglasnom glazbom
još korak
dva
idi preko oštrog kamenja
do prosjačkog hrama
gdje se odgovori
uspješno pretvaraju u pitanja
