Za malo

Istovremeno  ulazimo kroz vrata kuće koja nema krov,
to nešto teško i ja ruku pod ruku, nalik na dječje snove,
skoro pa jedno smo, skoro pa, jer  nešto nas ipak razdvaja.

Ta mrva razuma zakovitlana odnekud – niotkud točno
na granici sna i buđenja po sred mene
za malo sam, za malo utekla
ispred  ništavila. 

/ Boba Grljušić/  

http://blog.dnevnik.hr/tragomknjige/2017/09/1632098971/boba-grljusic-na-dah.html

Pročitaj cijelu poeziju

hr.sott.net

CRNI PAS LAJE
ČOVJEK ŽURNO ODMIČE
PRŠTE PAHULJE

Pročitaj cijelu poeziju

Vraćati se na neke početke
koji to i nisu bili
nema smisla
…..

Utičem se jutru pod skute
treba mi predah
umorio me umor, umorio nemilo
osvrnem se
oko mene nema ni čovjeka ni ptice
osluškujem ništa
samo tišina tisuću akorda ima
još jače zašutim
namiru za muku slutim

Pročitaj cijelu poeziju

Ljetu je kraj
ulični svirači pakuju kofere
i odlaze u toplije krajeve
ostavljajući nas da razmišljamo
o vremenima
kada se nismo plašili
samoće ni bola
Oni nisu samo zabavljači
koji žele da nam pomognu
da dosanjamo svoje snove
Oni su nešto više od
čarobnjaka iz tajnih vrtova
izgubljenih u svijetu ljudi
Vidim ih, ponekad,
kako prolaze ispod duge
i nestaju iza purpurne zavjese
bježeći od ovog
dosadnog i umirućeg svijeta
Njihove pjesme,
ostavljene izvan prošlosti,
vraćaju nam tople uspomene
da nas griju u noćima
kada nas zaborave
oni koje volimo

Pročitaj cijelu poeziju

Nije uzalud prolivena tinta
što niste stigli više, sad oko žali
za srce i um – dva mračna labirinta
stihom ste svijetu putokaz dali.

http://blog.dnevnik.hr/tragomknjige/2017/09/1632098769/aljosa-dugum-ispovijed.html

Pročitaj cijelu poeziju

U nekom drugome svijetu

Ja biti ću zelena trava

I klanjati se bijelome cvijetu

Koji u meni spava.

  (više…)

Pročitaj cijelu poeziju