Jednom,

kroz Foču,

prođoh

noću.

Drina

je tekla,

šumila,

kumila –

skini se,

skini me,

budimo

goli,

golu me

voli,

plivaj,

uživaj.

Jednom,

kroz Sanu,

prođoh

po danu,

Sana

je snila,

kiša

je lila –

dođi,

skini se,

ništa ne

brini se,

golu

me moli,

golu

me voli.

Jednom sam,

s Tisom,

tek’o

po travi,

tijela nam

škakljaše

vlati

i mravi.

Unca

sunca,

mjeseca

karat,

mrvica

duše,

srčeka

kvarat.

Pročitaj cijelu poeziju

Neće plakat’ zemlja ak’ ju oreš plugom
I posiješ u nju svoje zlatno sjeme
zaplakat će ako pokloniš ju drugom
a plakat ćeš i ti, pokazat će vrijeme.
.

Neće plakat’ zemlja ako po njoj hodaš
I pokosiš vlati mlade, rosne trave
Zaplakat će bolno ako dom svoj prodaš,
Gizdave konje, volove i krave.
.

Neće plakat’ zemlja, ako na njoj gradiš
Trpi ona teret temelja i krova
Zaplakat će ako joj korijenje povadiš
Jer nikad neće više niknut stabla nova.
.

Zato zemlju voli što možeš jače
Nedaj nikom grudi svojih pradjedova
Ne dozvoli grudi da ikada zaplače
Učini ju zemljom dostojnom snova.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Učini me noćas, kao nekad, ženom.

Zagrli moju nutrinu, neka sva protrnem.

Učini da se osjećam najpoželjnijom na svijetu.

Da Venera mi pozavidi, a zvijezde padnu ničice pred moja koljena.

Pronađi kutke u koje sam sakrila najnježnije dodire.

Voli me kao nekad, kad si poljupcima pio suze s mojeg lica.

Voli me, poželi da mi zarobiš zjenice, da gledam samo tebe.

Voli me u šumu valova dok rađam se iz morske pjene.

Pročitaj cijelu poeziju

Obuzeta smrtnom tjeskobom,

svukla si sa sebe sjajne haljine,

tijelo si svoje postom častiš,

 a svako mjesto obljubljeno

tajnama mjesečevim krasiš.

 .

A već sutra, u koraku plahom,

odjenut ćeš odjeću strasti uzdasima,

i žuboriti u skupocjenim mirisima.

 Posipati ćeš ulice svojim šarmom,

i mojim pepelom, mojim prahom.

Pročitaj cijelu poeziju

Usamljeničke noći vreme heteronima,

pesma za Onu stranu apokrifnih stihova,

uz ezoterični znak pri proročkim moćima,

živeti kao stoik za povratak bogova.

                   .

Smešna ljubavna pisma i teatar prizora,

spram barokne kupole vrtovi Lisabona,

nijanse svetlosti usred bezmernih prostora,

kroz beskrajne daljine bedemi Oriona.

                     .

Uzroci nesanice kod tri poslednja dana,

uz deliće detinjstva talasi Okeana,

zalasci i svitanja prateći galebove.

                            .

Dešifrovati stvarnost koračanjem kroz snove,

ukršteni putevi neprohodnih planina,

snovi o Samarkandu dok zove Prozerpina.

Pročitaj cijelu poeziju

Tamo gdje se duga sa morem spaja,
gdje radosti nema kraja
gdje svatko svakoga prijateljem zove,
tamo djeca sanjaju predivne snove.
.

Tamo su leptiri prekrasnih boja
cvijeća, igračaka ima bez broja,
tamo pozdravljaju i rodu i lastu,
tamo djeca bezbrižno rastu.
–

Na drugoj strani ovog svijeta
cvijeća nema, više ne cvjeta,
tu se neprijateljem stranca zove,
tu su ukrali djeci snove.
–

Sivi su dani, crne su noći…
Vapaj odjekuje za pomoći:
Fetu kruha, malo hrane,
čisti zavoj za sve rane.
.

“Gdje je moja igračka sada?”
Dijete pita, dijete se nada.
“Obojajte nam nebo u plavo,
ja bih pod sjajnim zvijezdama spav’o!
–

Sanjao bih: tatu, ujaka, brata…
Sanjao bih snove bez buke, rata…
Krevet bi mi bio od nekih oblaka,
uspavanku pričala moja baka.”
.

Ali kako djeci vratiti snove,
kako se ta radnja zove,
da ju naučimo svi od reda,
da nas svako dijete s radošću gleda?
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju