Tragovi u pijesku

spojili modrinu

dlanovima

umivam tišinu

bosonoga

sa mirisom jutra

izazivam more

i nemir za sutra

u hladu tamarisa

udišem plavu boju

na goloj koži osjećam

košulju tvoju

lijeno se vraćam

u poznate zjene

pod lozom miruju

zagrljene sjene.

Pročitaj cijelu poeziju

pticica.com

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nakon kratkog muka po završetku razgovora telefon se ponovo oglasio
javih se uobičajeno izgovarajući: halo
Ma oprosti htio sam ti samo još nešto reći, sjećaš li se kako sam
nedavno nakon onog proklizavanja kroz stvarnost potražio pomoć psihijatra.
Znam kako sam ti sve to već ispričao ali prešutio sam sitnice .
Naime pri kraju zadnjeg posjeta doktor Petrić me zamolio neka mu
odgovorim na samo još jedno pitanje koje je  glasilo: 
Gospodine Branko  molim vas odgovorite mi družite li se?
Trebalo mi je samo par sekundi i odgovorih mu ;
Doktore, ako mislite na ispijanje
toplih crnih i hladnih žestokih  začinjenih sa ponavljanjem i utvrđivanjem
sadržaja dnevnih listova onda vam moram odgovoriti ; 
Ne družim se. 
Ali ako ste mislili na ono kad skinem postole i otkoračam 
bosonog plažom do plitke stijene uronjene u more 
gdje s jednim nanarom nahranim četiri ribice 
onda vam moram priznati kako se družim,
Ribice su site i sretne a ja tužan /Jer ubio sam nanara /
ali družim se doktore,
družim se .
Doktor više ništa ne reče,samo me s osmjehom isprati do vrata ,
uvjeren sam  kako me je razumio .
Ti prijateljice, što ti misliš ?
Vjerujem kako te je razumio i kako ti nije odredio termin 
za kontrolni pregled ,
za slijedeće druženje ponesi hranu za ribice 
i svi će te biti sretni uključujući i mene .

Pročitaj cijelu poeziju

Marku Badovincu (1921-2009)

Danas osluškujem mramornu tišinu
u alejama crnih čempresa (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

blog.dnevnik.hr

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nekom slatkom tugom prolile se oči zore
sa visina strepi blijedi mjesec živ
svojim snenim sjajem zadnje zvijezde gore
k'o da plaču što će dan ih razbit siv.
 (više…)

Pročitaj cijelu poeziju