Ajmo, Mare, do kafića

pored Korza ćemo sidit

kapučino ćemo piti

puno lipog svita vidit.

Korzo je ka modna pista

malog mista, bela vista.

Ča se nosi u Parizu

to ćeš ti na Korzu vidit

ča u Londri je u modi

to će malo misto slidit.

Tu se šeće gori, doli

tu se smije, ćakulaje

tu se piva, tu se voli,

tu se šuti, barufaje.

Ajmo, Mare, do kafića

pored Korza ćemo sidit

kapučino ćemo piti

živ teatar ćemo  vidit.

Pjesma je nastala u vrijeme kada su europske države još imale svoju autentičnost.

Pročitaj cijelu poeziju

Opetovane slabosti
narušavaju jakosti..

Ne vidim se u toj –
bijednoj predstavi.

Duševni se mir gubi, a
povrijeđeno srce lomi.

Kriomice spasenje tražeći –
lutamo stranputicom smrti.

Tunelom lebde nesigurnosti,
distrakcijom razorno šuteći..

Depresija vuče trag anksioznosti –
ostavljajući mjesto diskutabilnosti.

Ništa se ne može promijeniti –
naša će ojađena stanja ojačati.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad je žena ono što jeste

i uspije biti

ono što u dubini svoje duše snije

da zablista nevinom ljepotom nevjeste.

                             .

Tad će rijeke svojim tokom smješak naslikati,

meki  šapat na rame prisloniti

glas u toplo obojiti, dodir osjećajem natopiti

i korak nad travom lebdjeti.

                        .

Sve će biti kao na platnu jednom

travka meka i zvijezda daleka

boje se prelijevati

svi zvuci jednu simfoniju stvarati.

                       .

Kad žena  napiše tapije i

nježnost njena,  do svih  dospije

 rosnu pčelu nektarom  napije…

                    .

Tad će dobrota  da  je obavije

njena nježnost jutro da umije i

u miru otvara kapije,  tad će

vodom bistrom  nada  svijet  da  napije.

Pročitaj cijelu poeziju

-gazela-

U oku golubice ranjenog krila vapaj :SLOBODA.
U nijemom kriku kraj Vodotornja, zazvana je: SLOBODA.
.

Na Sajmištu u: jaucima, krvi i boli…
Ostala je nedosanjana: SLOBODA.
.

Pogažena pšenica, sela Slavonska
Papuk-šuma hrastova, uzdisala su :”SLOBODA”
.

Srce hrvatsko u jeci granata
Ispisuje krvlju i nadom: “SLOBODA!”
.

Oluja se digla iz srca pravednih…
Sad klikće Soko sa sivih stijena : “SLOBODA!”
.

Vjetar s Dinare vijest raznosi:
“Tu je! Evo je! Naša SLOBODA!”
.

Na tvrđi Kninskoj, ponosna srca
Zastava vijori: “SLOBODA!”
.

I more pjeva od sjevera do juga,
Valovi šume prekrasnu pjesmu :”SLOBODA!”

SUZANA MARIĆ
1.8.2025. god.

Pročitaj cijelu poeziju

Postalo je nebitno

više ne zbrajam godove

prestala sam iza pedesetog kruga

ne brojim

ni bore ni madeže ni angiome

staračke pjege

niti štošta prisutnog

na pogužvanoj koži

ispod što čuči

bolje i da ne znam

dok šuti i dopušta korak

rad ruku

dobro je

sve više je sijedih

otkazujem farbanje ega

ionako me

guši miris boje i smrad hidrogena kojom

premazuju neminovno

pitam se čemu uopće ta muka

od koga to skrivam zbilju

ionako se ne ogledam

u ogledalu

još od  vremena

kad sam jedva prepoznala

onu

s druge strane

Pročitaj cijelu poeziju

U čast slobode pjesnik Igor Divković napisao je  za ovogodišnju pjesničko-domoljubnu manifestaciju “Stijeg slobode” 2025. pjesmu „Zvonimirov grad“. Zanimljivo je vidjeti kako ovaj hrvatski branitelj, državni časnik i veteran Domovinskog rata doživljava grad koji je četiri godine bio otrgnut od matice Hrvatske.
.

Poput bujice obrušavaju se ovi, okomito pisani, stihovi na čitatelja, pršte kapljicama čiste vode od izvora Krke i buka Krčića, donose veselje i osmijeh. Pjesnik je ušao u sklop zemlje, sjedinio se s njim, postao je izvor, postao je buk. Kada sunce na buk zaviri, stvara se duga, lijepa, varljiva, nedohvatljiva, šarena i tako se od praiskona druže buk, Sunce i dugin luk. Izvor Krke je uvijek gostoljubiv i darežljiv. Žedan putnik uvijek se može napiti izvorskom vodom, koja se nudi u izobilju./Žednom vodu liti/
.

Izvor

Krke

biti,

žednom

vodu

liti.

Biti

Krčić

buk,

šaren

dugin

luk.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju