Nedjelja je
buran dan.
.
Eterom se
prolama

mučna
grozota.
.
Znakovi –
bezakonja.
.
Ne nazire se
poboljšanje…

Ostaje samo
gorak okus…
.
Jal i gnjevnost.
.
A u grudima –
krater od metka.

Pročitaj cijelu poeziju

Nemoj stajati

uz grob moj i ne plači,

ja nisam tamo

i ne spavam samo –

ja sam huk tisuću vjetrova,

i dijamantni odsjaj snjegova,

svjetlost sam sunca sa zrela žita

i nježna kiša jesenja, sitna.

Kada se budiš s jutarnjim mirom,

brzi sam nalet, uzdignut hirom

tihih ptica u kružnome letu

i dan sam koji nadilazi noć i sjetu.

Nemoj stajati

Uz grob moj i ne plači –

nisam tu, (nek te tuga ne tlači),

život je od smrti jači.

Immortality

Do not stand
By my grave, and weep.
am not there,
I do not sleep—
I am the thousand winds that blow
I am the diamond glints in snow
I am the sunlight on ripened grain,
I am the gentle, autumn rain.
As you awake with morning’s hush,
I am the swift, up-flinging rush
Of quiet birds in circling flight,
I am the day transcending night.
Do not stand
By my grave, and cry—
I am not there,
I did not die.

Clare Harner, 1934. 

Pročitaj cijelu poeziju

Življenje na osami s domaćim životinjama.
Mirisanje rascvjetalog garofula.
Traženje u morskim dubinama nečeg sitnog.
Slušanje šuma mora u hotelskoj sobi.
Gledanje leta galeba nad pjenušavim valom od juga.
Osjećanje mirisa smilja i bosilja.
Mirisi s roštilja na maslini i lozi.
Pupanje smokava i mirisi poljskih voćaka.
Nježna bjelina rascvjetale trešnje.
Ležanje na tek pokošenom sijenu.
Osluškivanje morskog plićaka u suton.
Morski mirisi u jutarnja svitanja.
Piskutanje ferala na kaiću u noćnim bonacama.
Sve su to – samo dijagrami korisnosti energetskog pepela.

Pročitaj cijelu poeziju

Kao i godinama prije,
upalila je svijeću,
taj dan, (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kuća je sada hladna
Nema u njoj ljudi,
Nema ni starog stola, ni kredenca,
Ničeg što joj je davalo toplinu.
.

U velikoj sobi je krevet okrenut na drugu stranu,
Pa kad spavaš na desnom boku, nemaš više onaj stari pogled na zvjezdano nebo.
Ne vidi se ni žuti mjesec,
Ni razgranato jabukovo drvo,
Ni procvala trešnja.
.

Izgleda ti kao da si negdje drugdje,
Na nekom mjestu koje te samo malo podsjeća na nešto što si vidio ranije,
Možda u snu,
Ili u filmu.
.

Onda se stisneš i skupiš u krevetu,
Kao u klupko,
Povučeš jorgan prema gore,
I pokriješ se do grla.

A ljeto je,
I u sobi je toplo,
.

Ali ti se smrzavaš.

Pročitaj cijelu poeziju

Na otoku mir.

Cvrčci pjevaju glasno.

More još spava.

Pročitaj cijelu poeziju