Lorena Vojtić “Studen”
Hodam kao duh.
Bez ikakve spoznaje…
.
Snivam – proročki.
Direktno, oštro, ali
brutalno.
.
Smak je bliži, no…
što nam je dano
shvatiti.
.
Dan D, pošast.
Erupcije vulkana.
Potresi, pretresi
grijeha.
.
Slavni su –
belzebubu prodali
dušu…
.
Potpisali
pakt ka infernu.
Zauzvrat su dobili
moć i ugled,
vlast.
.
Društveni status, čast.
onih naivnih,
neupućenih.
.
Znam…
nećete to
prihvatiti
ali Bog
dolazi…
.
Hvata me –
nesvjestica.
U novoj
(re)viziji
budim se
preminula.
Milan Janković “Moj bezdanu samoće”
Ne nastojim skupljati
lišće vjetrovitih dana.
Život je više
od brojanja grana,
golih, naspram neba.
Ne postoji dešifriranje
značenja tišine.
Sva kazivanja se nalaze
u tome gdje osjećaji leže.
I prečesto leže iza maski
koje smo sami napravili…
Umjetnost je naučiti,
osjetiti istinu iza laži. (više…)
Sonja Kokotović “Neprilagođena”
Neshvatljiva,
prisutna, a daleka
.
Jesam, a nisam,
ovdje, a tamo
.
Milje me dijele od nekih
za me, duša dalekih,
različita
po boji i teksturi skupljenih
zrnaca soli,
rijetko kompatibilna.
.
Ne čudi,
neminovni su sudari već
pri prvom izričaju.
.
Odbojna mi ta ušećerena vodica
kojom ispiru usta
a zaboravljaju ruke
od krvi
.
Smiješe se iz oaze ružičnjaka
dok im unutrašnjost tamna i prazna
kao očne duplje onih kojima se hrane,
nudeći ruku spasa.
.
Znam ih. Poznajem dobro
njihove mijene šećerom obavijene
a u stvarnosti -hijene
.
Photo: Tasha Koleso/Photographize
Suzana Marić “ON”
Udahnuo joj je jutro na kapke snene,
paučinasti vizir optočen rosom.
Zrakom joj sunca zacaklio zjene,
vjetar zarobio raspuštenom kosom.
.
Udahnuo joj je na obraze dan,
na grudi joj stavio buket jorgovana.
Poljupcem joj je raspršio san
darujući joj rađanje novog dana.
.
Udahnuo je njenim usnama pjesmu-
tihu melodiju koja iz srca stiže.
Otvorio duši ljubavi česmu.
Privio ju na grudi čvrsto, još bliže.
.
Udahnuo je život njenom životu
posuo njene staze poljskim cvijećem
zamijenio zimu, darovo ljepotu-
novo buđenje sa jednim proljećem.
.
SUZANA MARIĆ
4.7.2024
