Ljubica Katić “Tumaranje”
Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost, samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav
i uvijek naiđoh na sebe samu…
.
Prošle su godine ni malo lijepe,
život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo.
.
Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše.
Suzana Marić ” Glumiš, ženo”
Što skrivaš, ženo,
iza tog osmijeha
koji krasi tvoje lice
poput najljepše maske
sjajnim perlama optočene?
Što skrivaju te beskrajne dubine
očiju tvojih?
Bol ti je na duši oslikana freska.
Ti skrivaš sebe u sebi
zatvaraš se u katakombe duše
ne dajući boli da se oglasi, da zavapi…
Ti skrivaš nemoć preplašene srne u zamku uhvačene
iluzijom vučice.
Borba je u tebi vječna;
pjesme u tebi plaču
osmijeh je čaša užeglog vina.
Lažni privid zavarava
i ti to znaš…
Postala si glumica na sceni života.
Drama je ispisana odavno.
Scenarij je netko napisao za tebe,
a ti si ga prihvatila.
Glumiš… Glumiš, ženo, pogrešnu ulogu!
Suzana Marić 2.7.2024.
Lorena Vojtić “Nesretna”
Visoki prag
tolerancije
na svu bol.
.
Vrhunska
izdržljivost.
.
Mentalna
predanost.
.
Intenzitet
osjećaja.
.
Odbijanje
entiteta. (više…)
Sonja Kokotović “Slike u našim očima”
Uvijek si nekako tih u tim danima ljetne žege
vadiš početke nas
i slažeš slike poput brodovlja
raspoređenog u luci.
Ljubav crtaš slikama prvih dodira
u ljeskajućim tišinama obala
gdje zauvijek ostao je
titravi odbljesak naših sjena
zagrljenih morem
.
Tvoje nenajavljene morske
sjete
sve više prizivaju strahove uma zbog onog
što neminovno dolazi.
Tiho pitam: što će biti kada ljubav, naša skupnost
ostane samo trag u očima onog koji ostaje,
kako vratiti slike prošlosti oka, bez da vidiš onog drugog pored,
bez da čuješ glas ili u šutnji, samo pomakneš i dotakneš
ruku – ovako toplu, kao ja sada?
Ulovih tvoj pogled
čudnog nespokoja.
Da li su to zasuzile i tvoje
oči prije nego si ušutio,
bez odgovora?
