Lav Lenski “Haiku”

Polako kiši.

Cvijet zatvara čašku.

Sprema se na san.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Vizija”

On sniva
bijeli križ…
s kojega
kaplje krv.
.
Rat je na
pomolu! (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Njoj”

Malstremski vrtlog mog si logosa,

Arijadnina nit do kule svetilje,

Roksana si Erosovih čednih snova,

Ihtiandrova čežnja za sirenom.

Janus nas blago gleda u ogledalu,

Afrodita te obliva Neptunovom penom,

Nemezis neće nemilostiva biti,

Ikar će svoja sačuvati krila.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić Potraži me u pjesmama mojim “”

 

Potraži me u pjesmama mojim
tu se skrivam, tu mi duša diše
tu samujem, bivam i postojim
tu me nekad ima ponajviše.
.

Potraži me u mojim pjesmama
uvuci se između redaka
tu sam danas :skrivena, sama…
tu je skupljena suza moja svaka.
.

U pjesmama me mojim potraži
budi tiho, ne budi me snenu.
Dok je mjesec na nebeskoj straži,
tu ćeš naći pjesnikinju, ženu.
.

Tad me pokrij tankim listovima
knjige moje najljepših pjesama
prepusti me mojim snovima
i budi tu da ne snivam sama.

Pročitaj cijelu poeziju

Ladislav Babić “Novinar” izbor iz Diskursa

      Otišao je s javne scene praktički nezamijećeno, možda stoga što nikada nije zavijao s vukovima, kao što je to činila većina medija i čitatelja kojima se obraćao. Naravno, u naravi je licemjernog ljudskog roda, prevrtljivijeg u svojim prosudbama od vjetrenjača, da će – nakon što ode i s ovoga svijeta – početi pisati hvalospjeve o njegovim tekstovima, a njemu to više neće ama baš ništa značiti. Jer otišao je svjestan da pišući istinu, i analizirajući događaje u svekolikom kontekstu – a ne samo od ishodišta povoljnog za vladajuće strukture i njihove medijske sluge, kao i čitaoce dobro dresirane da ne ulaze dublje ispod površine – nije ništa promijenio. Možda tek, u nekoliko osoba nezaraženih virusima nacionalizama, šovinizama, rasizama, fašizama i inih nehumanih „izama“ netrpeljivosti, nespojivih s onim o čemu filozofi razmišljaju da bi čovjek trebao biti. A čovjek, shvatio je – moguće i prekasno – nije filozofska projekcija humanosti na postojeći materijal, već statistička mješavina blata i dijamanata, u kojoj, poznavajući rijetkost potonjih, prevladava kalom obloženo mediokritetstvo.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Trauma”

Najgore je…

Što ništa ne
mogu osjećati.

Do mene ne
stižu emocije.

Gube se u
bespovratu. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts