Marko Jareb “Oda životu”

Život je rosna trava uz brijeg,
na blagom povjetarcu.
Život je ptica na žici.
Život je ribarska mreža,
puna riba nasred pučine,
koje se koprcajući,
sve više u nju utjeravaju.
Život je jahanje na muli
i strah da ne skrene,
pod krošnju stare masline,
i brdašce
i dol
i potočić ograđen drvoredom
i udaljeni dio njive
i gorja dokle pogled doseže.

Pročitaj cijelu poeziju

Lav Lenski “Haiku”

Njezine oči

velike, urokljive

nose me vjetrom.

Pročitaj cijelu poeziju

Emil Strniša “Laura”

Ta Laura Europska Kovesi
Ljutu pogaču nam mijesi.
Za kupit je nemaš para
Nema veze što si s Hvara
Lovi ženska s puno žara.
,

Ako si se malo mača
Nema veze što si s Brača
Sa Korčule još i manje
Primi Torbaš to na znanje.
.

Onaj dasa iz Tom-grada
Svinjska kuga, možda strada
A u Rijeci da l’ zbog vica
Nestala je vol-kravica.
.

Zaobiđe li ona Rijeku
Osvanut će u Osijeku
Proučiti sve diplome
Podjeljene kako kome.
.

Zaigrala naša cura
Kad na tapet bi kultura
Podigla se vela dreka
Na računu masna fleka.
.

Poruku mi neko šalje
Alo’ momak, nemoj dalje
Ubijaš nam svaku nadu
A imamo super vladu.

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Tihi način smrti”

Jesen
Ništa između

Pokošeno nebo iznad granja
I lišće što se još trese od ljubavi
Beživotno
Prenoćilo u duši
I ispilo mir iz dlanova

Sredinom jeseni kada neko odlazi
Pola me pojede tišina
Druga polovina mene u stih iskrvari
Polumrtva od ljubavi
I malo nade

Jesen
Vetar će završiti pesmu

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Obnavljanje”

Svakodnevno unosimo

farmaceutsko zdravlje

stavljajući pomade ljepote

u iščekivanju bezvremene savršenosti

gutamo

zeleno, bijelo i žuto

kao bombončiće

obogaćujući svaki obrok, pazeći

na zdravu i pravilnu prehranu

izraslu u rajskim vrtovima

za slikanje

posutu

čudesnim mikro začinima od kojih

sve više crnilo postaje

naša utroba

misli

pogled

djela

unatoč svjetlu

negdje gore

visoko

Photo/ Art by Gerben Mensink

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić ” Jutro”

 

Oskvrnuto jutro preranim buđenjem.
S neba neubrane zvijezde,
još se ledeno smiješe
goloj stazi
između drvoreda usnulih kestenova.
Inje bode snove nedosanjane,
usne, željne vatre ugasle.
Škripi čežnja pod koracima nade.
U krošnjama Mjesec svoje ledeno lice skriva,
dahom srebri kose raspuštene, vjetrom počešljane.
Jutro…
To samotno jutro, nepodijeljeno
uz miris gorke tekućine kojoj je slatkoča zabranjena.
.

To teško jutro,
na prozoru se razbija
u paletu boja
koju usamljena duša upija u sebe.
.

Izlazi Sunce iza baršunastih grudi
zelenih brijegova.
Krik preplašene ptice
para zrake razbacane dolinom.
Potok nosi misli k rijeci razuma,..
Pod vrbom se nova nada rađa.
,

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts