Maks Maler “Nedodirljiva”
Moje noći prokleto dugo traju
Poput kometa proleti san
Samo budni žive u raju
A ja sam još mamuran.
.
Opijen tamom za mene svjetla nema
Snovi i sjećanja, to gorko piče
Demon u meni nikad ne drijema
U tami noći toči mi priče.
.
Odbijam piti za mir duše svoje
Demona noći bacam na koljena
I kad život je dobio neke svjetlije boje
Iz svjetla izranja nedodirljiva žena.
.
Kako usud pjesnika vara
Jedan pogled i on opet stvara.
Mihovila Walner “Žuta ruža”
Mihovila Walner
ŽUTA RUŽA
U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi je spasonosan hlad. Ljubazni mi je domaćin dao knjižicu o lokalnom vampiru Juri Grandu koji je u legendu ušao kao prvi zabilježeni europski vampir, a o kojemu do tada nisam ništa čula..
Ne vjerujem ni u kakve nadnaravne sile, tako ni u vampire, pa sam knjižicu nezainteresirano listala. Ne znam kako sam usnula. Vjerojatno su umor i sunce učinili svoje. Nalazila sam se na istom mjestu, samo se boja neba naglo promijenila i ja sam znala da me je kotač vremena otpuhnuo šestotinjak godina unatrag.
Vjera Juretić “Fani”
Preko Mravinskog gaja zalepršao je ljubičasti oblak. Bura će, rekoše ljudi i ne prevariše se. A dan na izmaku. Najprije počne pomalo da bridi, pa kad naoštri britvu o kliške litice…, e, brije li, brije. Jurnu niz padine, povalja se cestom dižući oblake prašine, hukom razgara vlastitu snagu i zavija kao ranjena zvijer dok se lomi među trstikama uz Jadro. Klizne niz rijeku. Svu joj namreškanost zapljusne u stranu, a na glatkoj površini ukaže se Mjesec poput otkinutog nokta i neranjiv na njene zamahe ispuni šupljine starih borova, a ona na njegovim srebrnim žicama cvili staru svirku moći i nemoći.
Milan Drašković “Sonet za “samo jednom”
Samo ću jednom, samo jednom da se zaljubim,
dok nam prolaze dani i poneki vozovi,
dok se jednoga leta odmotavaju snovi,
samo ću jednom, samo jednom da se zaljubim.
.
I samo ću jednom srce svoje da zarobim –
kao ,,Ljubavna priča“ i ,,Jesen u Njujorku“ –
zaneseni hodamo po Tašmajdanskom parku,
samo ću jednom srce svoje tad da zarobim.
.
Pitam se da li je moralo da te izgubim,
onako kako završi većina ljubavi,
a ova neće, neće moći da se zaboravi.
..
U vreme kad gubim nadu da ima pomoći,
kada obuzme tuga u tako dugoj noći,
molim se zvezdi, mojoj zvezdi – da te prebolim.
