Ne znam tačno kada sam
napisao ovu pjesmu
Možda za kafanskim stolom
gledajući nebo, slušajući kišu
Ti si jedan detalj u njoj…
Ne uobražavam da sam pjesnik
zato nemam šta da kažem
drugim ženama
Ovo nije pokušaj da se iskupim,
suviše sam umoran
i radije bih obilazio kafee
nego lutao od uspomene do uspomene
tražeći utočište za svoju čežnju,
Pa, ipak, popuštam,
možda zbog proljeća i
dozvoljavm ti da uđeš bez kucanja
i vidiš gdje sam ranjen
Kako sam mogao znati
šta se zbiva u tvojoj glavi
i otkuda dolaze ružne misli
unižavajući ljepotu te davne jeseni
Jednostavno, desilo se..
Svih ovih godina
moga izgnastva iz tvoje ljubavi
nisam mogu da ne zažalim
za tvojim dodirima
osvrćući se za djevojkama
što su prolazile pune nade
Treniranjem i drugim oblicima
samodiscipline liječio sam se od usamljenosti
pokušavajući da saznam, nešto više
o tvojoj ljubavnoj karijeri od tvoje najbolje prijateljice
I ona poče da mi priča…
A u mom srcu
cvjetao je divlji badem
dok sam na ulicama velikih gradova
sakupljao riječi iz svojih pjesama
želeći da ih sačuvam, čistim,
za neka bolja vremena
Mirno teku rijeke
kroz našu ravnicu
između napuštenih salaša
Palim svjetlo, navlačim roletne
i tragam za starim, nepoznatim, mirisima
koji su ostali, kao nezvani gosti,
suviše dugo, u mojim sjećanjima
Neizgovorene riječi ostaju da trepere
iznad Ohridskog jezera
kao sjetna pjesma
.

Kako da nazovem ovaj, iznenadni,
napad slabosti, koji mi nije drag,
jer me kao dijete, izgubljeno u parku,
tjera na suze
Lowe is New Everyday
reče neko
Možda je u pravu
Vrijeme je da odrastem
i shavatim da je stil zavođenja
jednostavan i formalan

Pročitaj cijelu poeziju

Draga ti, koja čitaš stihove ove,
znaj da posvećeni su baš tebi,
u želji da shvatiš koliko vrijediš
i da u sebe sumnjala ne bi.
.
Tvoje srce je sjaj ovog svijeta,
i zato nastavi obasjavati ga tako,
ti blistaš unatoč svemu što si prošla,
a tako blistati nije lako.
–
Život te nije štedio, puno puta te je lomio,
često bi te nemilosrdno gazio,
ali unatoč svemu nikada te nije
odbacio niti porazio.
.
Ti vrijediš svom svojom snagom,
svime što imaš a što nemaju svi,
a onaj tko ne razumije bol tvoju,
ne trebaš je sa njim ni dijeliti.
.
Samo budi ustrajna u svemu što činiš,
i ne sumnjaj u vrijednost svoju jer znaj,
lako je blistati kad ti ide sve dobro,
ali najljepši je zapravo od ožiljaka sjaj.

Pročitaj cijelu poeziju

Sjedište zadnje ćelije Udbe nalazi se u jednom selu u Bosni.
Dobro su skriveni, pa su ih i rat i mir zaobišli.

Ćelija se sastoji od četiri agenta.
Ne nedostaje im slova, pa stoga neumorno, po cijeli dan,
pišu izvještaje.

Pročitaj cijelu poeziju

Zlodusi –
projiciraju
grešnosti.

Sude
prema
sebi…

Omraženi
sotonisti
crne kože.

Kriminalci –
lude ubojice.

Amoralne
– ličnosti.

Lopovi i
mafijaši.

Pljuju po –
čistoj duši.

Ne prihvaćaju,
očito odbijanje.

Jadnici te
propalice.

Nagrđuju –
dijete vjere.

Njezino
pošteno.

Ispravno
naličje…

Naružuju
priglupim
klevetama.

Ogovorom,
izmišljenim
scenarijima.

Njezina je –
savjest čista.

Stat će oni
pred Boga.

Kazna će
biti jeziva.

Pročitaj cijelu poeziju

Koplje život ranjava.
Boli…

Boli ta gorka sudbina
koja se nemilosrdno poigrava:
umom, tijelom, svakim uzdahom
I novim danom
koji se sa strepnjom iščekuje.

*
Ostaju tragovi, okus gorak
pelin krv truje,
snove krade,
a dan strah na stol postavlja
umjesto ručka nedjeljnog.

*
O, Bože moj, kušnja je teška!
Pruži mi svoju ruku,
pridrži me da ne posrnem!
Ispred ponora
me bol k sebi doziva:
u tamu, samoću, u sve jalove dane
bez imalo sunca i radosti.

*
Molim Te, ne ostavljaj me!
Nemoćna sam bez pomoći tvoje!
Pruži mi ruku i odvedi u mir!

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Misli svakodnevno
nose ključ srca u potrazi za Svjetlom
koji utire put do darovanog vremena
došašća.
Palim svijeću čineći znamen.
Ćutim mir u Svjetlosti ispod Tvog križa,
Tebe kojeg iščekujemo, koji jesi
Vjerom mi pružaš ljubav
koja blagoslov nosi,
u moje srce utisnuta
snaga milosrđa Tvog dodira
jer dopuštaš
da budem.
.

Živeći na Tvom dlanu
nije teško
činiti
dobro.

Pročitaj cijelu poeziju