Njezine oči

velike, urokljive

nose me vjetrom.

Pročitaj cijelu poeziju

Ta Laura Europska Kovesi
Ljutu pogaču nam mijesi.
Za kupit je nemaš para
Nema veze što si s Hvara
Lovi ženska s puno žara.
,

Ako si se malo mača
Nema veze što si s Brača
Sa Korčule još i manje
Primi Torbaš to na znanje.
.

Onaj dasa iz Tom-grada
Svinjska kuga, možda strada
A u Rijeci da l’ zbog vica
Nestala je vol-kravica.
.

Zaobiđe li ona Rijeku
Osvanut će u Osijeku
Proučiti sve diplome
Podjeljene kako kome.
.

Zaigrala naša cura
Kad na tapet bi kultura
Podigla se vela dreka
Na računu masna fleka.
.

Poruku mi neko šalje
Alo’ momak, nemoj dalje
Ubijaš nam svaku nadu
A imamo super vladu.

Pročitaj cijelu poeziju

Jesen
Ništa između

Pokošeno nebo iznad granja
I lišće što se još trese od ljubavi
Beživotno
Prenoćilo u duši
I ispilo mir iz dlanova

Sredinom jeseni kada neko odlazi
Pola me pojede tišina
Druga polovina mene u stih iskrvari
Polumrtva od ljubavi
I malo nade

Jesen
Vetar će završiti pesmu

Pročitaj cijelu poeziju

Svakodnevno unosimo

farmaceutsko zdravlje

stavljajući pomade ljepote

u iščekivanju bezvremene savršenosti

gutamo

zeleno, bijelo i žuto

kao bombončiće

obogaćujući svaki obrok, pazeći

na zdravu i pravilnu prehranu

izraslu u rajskim vrtovima

za slikanje

posutu

čudesnim mikro začinima od kojih

sve više crnilo postaje

naša utroba

misli

pogled

djela

unatoč svjetlu

negdje gore

visoko

Photo/ Art by Gerben Mensink

Pročitaj cijelu poeziju

Oskvrnuto jutro preranim buđenjem.
S neba neubrane zvijezde,
još se ledeno smiješe
goloj stazi
između drvoreda usnulih kestenova.
Inje bode snove nedosanjane,
usne, željne vatre ugasle.
Škripi čežnja pod koracima nade.
U krošnjama Mjesec svoje ledeno lice skriva,
dahom srebri kose raspuštene, vjetrom počešljane.
Jutro…
To samotno jutro, nepodijeljeno
uz miris gorke tekućine kojoj je slatkoča zabranjena.
.

To teško jutro,
na prozoru se razbija
u paletu boja
koju usamljena duša upija u sebe.
.

Izlazi Sunce iza baršunastih grudi
zelenih brijegova.
Krik preplašene ptice
para zrake razbacane dolinom.
Potok nosi misli k rijeci razuma,..
Pod vrbom se nova nada rađa.
,

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Ne znam tačno kada sam
napisao ovu pjesmu
Možda za kafanskim stolom
gledajući nebo, slušajući kišu
Ti si jedan detalj u njoj…
Ne uobražavam da sam pjesnik
zato nemam šta da kažem
drugim ženama
Ovo nije pokušaj da se iskupim,
suviše sam umoran
i radije bih obilazio kafee
nego lutao od uspomene do uspomene
tražeći utočište za svoju čežnju,
Pa, ipak, popuštam,
možda zbog proljeća i
dozvoljavm ti da uđeš bez kucanja
i vidiš gdje sam ranjen
Kako sam mogao znati
šta se zbiva u tvojoj glavi
i otkuda dolaze ružne misli
unižavajući ljepotu te davne jeseni
Jednostavno, desilo se..
Svih ovih godina
moga izgnastva iz tvoje ljubavi
nisam mogu da ne zažalim
za tvojim dodirima
osvrćući se za djevojkama
što su prolazile pune nade
Treniranjem i drugim oblicima
samodiscipline liječio sam se od usamljenosti
pokušavajući da saznam, nešto više
o tvojoj ljubavnoj karijeri od tvoje najbolje prijateljice
I ona poče da mi priča…
A u mom srcu
cvjetao je divlji badem
dok sam na ulicama velikih gradova
sakupljao riječi iz svojih pjesama
želeći da ih sačuvam, čistim,
za neka bolja vremena
Mirno teku rijeke
kroz našu ravnicu
između napuštenih salaša
Palim svjetlo, navlačim roletne
i tragam za starim, nepoznatim, mirisima
koji su ostali, kao nezvani gosti,
suviše dugo, u mojim sjećanjima
Neizgovorene riječi ostaju da trepere
iznad Ohridskog jezera
kao sjetna pjesma
.

Kako da nazovem ovaj, iznenadni,
napad slabosti, koji mi nije drag,
jer me kao dijete, izgubljeno u parku,
tjera na suze
Lowe is New Everyday
reče neko
Možda je u pravu
Vrijeme je da odrastem
i shavatim da je stil zavođenja
jednostavan i formalan

Pročitaj cijelu poeziju