Otišao je s javne scene praktički nezamijećeno, možda stoga što nikada nije zavijao s vukovima, kao što je to činila većina medija i čitatelja kojima se obraćao. Naravno, u naravi je licemjernog ljudskog roda, prevrtljivijeg u svojim prosudbama od vjetrenjača, da će – nakon što ode i s ovoga svijeta – početi pisati hvalospjeve o njegovim tekstovima, a njemu to više neće ama baš ništa značiti. Jer otišao je svjestan da pišući istinu, i analizirajući događaje u svekolikom kontekstu – a ne samo od ishodišta povoljnog za vladajuće strukture i njihove medijske sluge, kao i čitaoce dobro dresirane da ne ulaze dublje ispod površine – nije ništa promijenio. Možda tek, u nekoliko osoba nezaraženih virusima nacionalizama, šovinizama, rasizama, fašizama i inih nehumanih „izama“ netrpeljivosti, nespojivih s onim o čemu filozofi razmišljaju da bi čovjek trebao biti. A čovjek, shvatio je – moguće i prekasno – nije filozofska projekcija humanosti na postojeći materijal, već statistička mješavina blata i dijamanata, u kojoj, poznavajući rijetkost potonjih, prevladava kalom obloženo mediokritetstvo.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Najgore je…

Što ništa ne
mogu osjećati.

Do mene ne
stižu emocije.

Gube se u
bespovratu. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Slika; Dijana Nazor Čorda

Isuse blagi,

Tvoj ćemo rođendan proslaviti skromno,

 onako kako dolikuje progonu i štalici

uz komadić sira i mlijekom u šalici

s pogledom punim zvijezda,

sa svima koji su sami,

izgubljeni

i koji

negdje

u nesnosnoj tami

tvoje ime još

s poštovanjem.

izgovaraju.

Pročitaj cijelu poeziju

Pisanica: Dijana Nazor

Proljeće u bojama,

sunce ispred oblaka,

na toplim travama

zelena prostire se obala.

Puno je krasnih

cvjetnih postelja,

u različitim nijansama

ispletenih proljetnim pogledima.

.

Pune su košare

naših osmjeha,

zaspale sreće

probuđene su netom proljeća.

.

Srca su zasjala,

svjetla crvena boja

u veselim očima,

bezbrižno je zakolala.

.

Proljeće,

nježnim rukama lahora

daruje puna gnijezda

Uskrsnih Darova.

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubavi moja,

pjesniče moj,

ne postani nikada smrknuti poeta

pišući pjesme jada.

Tuga i osama su za neke druge.

Piši i dalje rime ljubavi,

evo tu, na mojoj koži gdje nema tuge.

.

Molim te, ne stavljaj nikada točkice na kraju.

Znaj, neke ljubavi imaju početak, ali zauvijek traju.

Slikam te plavo i rumeno, zagrcnuto i duboko,

laticama cvijeća, ja slikarica.

.

Pjesniče moj, ljubavi moja,

uvijek se oblak na oblak nastavlja

dok bosonogi hodamo po njima.

Uvijek se život na život nastavlja u budućim trajanjima.

Uvijek će ljubav iz ljubavi postajati

dok dišemo i dok nas ima.

Pročitaj cijelu poeziju

Želim tamu,
jer me umiri.
.
Na svjetlosti
se osjećam
neprirodno.
.
Ne trebaju
mi hihotanja…
.
Nalik –
bijesnim,
krvničkim
hijenama.
.
Pojedinci,
opetovano…
.
narušavaju
moj duševni
bioritam…
.
Iz toga se
razloga,
povlačim.
.
U antičke
labirinte –
introspekcije.
.
I ne znam,
hoću li se
ikada vratiti.
.
Uopće…

Pročitaj cijelu poeziju