Isprala je kiša prašinu ljeta

Nakon velike suše

A oni traju, sni se ne ruše

Nada našeg izgubljenog svijeta.

Kap po kap iznenada stigla

Zemlji žednoj da život vrati

I opet će krenuti neće stati

Mokra prašina u zrak se digla.

Stihove tužne pjesnici pišu

Dok ova zbilja u krug se vrti

Olovka hoda po ravnoj crti

Ja i dalje čekam tvoju kišu.

Pročitaj cijelu poeziju

Rekli su mi davno: ” Nije on za tebe,

ponekada osmjeh bude laž i varka,

bit će jako kasno kad srce ozebe

međ’ sprudove snježne kad uplovi barka.”

Al’ kada je ljubav gladna slasnog kruha

željno bi ga jela da postane lijepa,

za sve ružne riječi tad postaje gluha

kad ne želi vidjet tad postaje slijepa.

Sada ja tek vidim ispod tužnog oka

i tu fetu kruha i crnoga slađu,

al’ rana na srcu previše duboka

da l’ bi mogla zarast ako liječim glađu?

Rekli su mi jednom: “On za tebe nije,

za tebe je miran i običan svijet,

stvoreno ti srce da se uv’jek smije

da ga vječno krasi divnih boja splet.”

Rekli su mi jednom, nisam slušat htjela

mislila sam da su puni svoje zlobe,

nisam tako lako popustiti smjela

da mi lažne r’ječi nježnu dušu zdrobe.

U jednome trenu složile se misli,

c’jeli život stao u zavežljaj mali,

odsvakuda grubi osjećaji stisli

neposlušno srce ,kome da se žali?

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

sve je ostalo nedorečeno

urezana

jedino

ta posljednja želja

nenadani cjelov

sve više nije ni važno

poljupcem,

izgovorio si ono

što čekala sam,

cijeli život

Photo by “Photographize”

Pročitaj cijelu poeziju